Održan protest “Žena Srebrenice” u znak sjećanja na 11. juli 1995.
Ulazimo u 21. godinu od kako nismo pronašli posmrtne ostatke svoje djece, muževa, očeva i braće. Ne otvaraju se masovne grobnice, a ulazimo u još jednu zimu, kada će rad otežavati vremenski uslovi. Također, većina onih koji su ubijali, mučili i silovali nesrpsko stanovništvo u proteklom ratu, u miru su nagrađeni dobrim radnim mjestima, izjavila je na današnjem protestu ˝Žena Srebrenice˝ Hajra Ćatić, predsjednica tog Udruženja.
Mirna protestna šetnja održana je, kao i svakog 11. u mjesecu, i danas na ulicama Tuzle. Uprkos kiši koja je neprestalno padala, kolona učesnika protesta koji su nosili jastučiće sa vezenim imenima žrtava ubijenih u genocidu, bila je veća nego proteklih mjeseci. Preživjelim žrtvama genocida pridružile su se majke šehida iz Goražda i Srebrenika.
Prisjećajući se dana kada su Podrinjci protjerani u Tuzlu i na prostor današnjeg Tuzlanskog kantona, Ćatić je kazala da su se porodice tada nadale da će pronaći svoje najmilije žive, dok danas, 20 godina kasnije, tragaju za njihovim posmrtnim ostacima.
˝Tuzlaci su se pokazali kao pravi domaćini i primili su nas, koji smo bili deportovani iz Srebrenice. U tim ratnim danima, organizovali su se na najbolji mogući način. U vrijeme kada je glad harala Bosnom i Hercegovinom, taj je grad primio hiljade ljudi i zbog toga često ističem da je, osim Srebrenice, i Tuzla moj grad. U početku, kada smo stigli, nadali smo se da ćemo pronaći živu djecu i muževe. Mislili smo da su u logorima, nismo željeli vjerovati da su sve pobili i nadali smo se da su živi˝, kazala je Ćatić u izjavi za AA.
Dodala je da kada god bi čuli da se neka grupa ljudi uspjela probiti do slobodne teritorije, žene su išle da se raspituju za članove svojih porodica.
˝Kasnije smo počeli tražiti grobnice. U početku to su bile masovne grobnice, a zatim su se počele pojavljivati sekundarne, tercijarne, što znači da su dijelovi mrtvih ljudi zakopavani na različitim mjestima. Lociranje i otvaranje svake masovne grobnice pratimo sa nadom da ćemo baš tu naći nekog svog, što brojne majke i supruge nisu uspjele dočekati, jer su umrle. E, onda se suočite sa još jednom bolnom činjenicom, a to je da se za npr. potrebnu dokumentaciju u svom mjestu obraćate nekim ljudima koje ste vidjeli da su vršili zločine. Ili, što je još veći apsurd, o ratnim traumama vas ispituje zločinac˝, ogorčena je Ćatić.
Ona ističe da je i sama davala iskaze o bivšem komšiji kojem je, tvrdi, zbog bijega u Srbiju izostalo suđenje.
˝I gdje su tu memorandumi, dogovori o izručenju između dvije zemlje, Srbije i Bosne i Hercegovine˝, pita Ćatić, podsjećajući da su institucije sastavile listu sa 810 imena osumnjičenih za ratne zločine, koji nikad nisu privedeni pred lice pravde.
