Svjetski mediji: Teme Samita NATO-a u sjeni Trumpovih zahtjeva?

Šefovi država ili vlada zemalja članica NATO-a okupit će se u srijedu i četvrtak na samitu u Bruxellesu, a svjetski mediji ocjenjuju da će pitanja koja su na dnevnom redu, poput suprotstavljanja ruskom utjecaju i borbi protiv cyber kriminala, zasjeniti nastup američkog predsjednika Donalda Trumpa koji, između ostalog, želi da članice izdvajaju više za odbranu, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Samiti NATO-a su nekada bili ritualni događaji, na kojima su se države članice sastajale da proglase da alijansa nikada nije bila jača i obećavale da će raditi zajedno po pitanju sigurnosti današnjice, piše New York Times.

“Ovaj put ulog je još veći, pošto saveznici traže projekat kroz koji će se pojačati snaga i solidarnost protiv ruskih prijetnji.“ piše NYT, i objašnjava:

“Saveznici su zabrinuti što bi Trump mogao da se cjenka oko snage američkih trupa u Evropi zbog povećane vojne potrošnje od strane drugih.“

“Njegova nepredvidljivost nije nusprodukt, već dio imidža – on to voli. On dolazi na ovaj sastanak ne samo da bi se sukobio sa svojim vršnjacima i saveznicima, već sa svojim osobljem,” kaže Tomas Valasek, direktor Carnegie Europe.

NYT dodaje da strah leži u tome kakav će dogovor Trump tražiti – poput usklađivanja trgovine i sigurnosti – što je već uradio s Južnom Korejom i Japanom.

“Oni se boje da će Trump samoinicijativno poništiti planirane NATO vježbe, posebno Trident Juncture, veliku vježbu planiranu za kraj oktobra, i Anakondu, koja je planirana za novembar, a koje se bave odbranom Poljske. Zabrinuti su i da bi on mogao odbaciti sankcije Rusiji zbog Krima i istočne Ukrajine.

Foreign Affairs navodi da je malo samita NATO-a privuklo pažnju poput ovog, ali iz potpuno pogrešnih razloga.

“Sve oči će biti uperene na američkog predsjednika, u potrazi za najmanjim znakom da se ponavlja haos s ovogodišnjeg sastanka G7… U okviru saveza postoje ozbiljni zadaci, jer se nastavlja s radom na obuzdavanju ruske agresije na istoku, preuzimanju veće uloge u kontra-terorizmu u Iraku i rad na suprotstavljanju novim prijetnjama u scyber prostoru.“

Prema pisanju Foreign Affairsa, u cilju rješavanja problema mobilnosti, samit u Bruxellesu bi trebalo da odobri promjenu komandne strukture NATO-a koja bi dodala dvije nove komande: jednu u Norfolku koja će se fokusirati na pomorska pitanja, uključujući pojačanje na moru, a jedna u Njemačkoj koja bi se bavila logistikom za pokretne trupe vojnika širom Evrope.

“Prva stvar koju NATO može da uradi jeste priprema saveza za nove vojne domene. Na primjer, neophodna je nova cyber-doktrina koja definiše kako će saveznici reagovati na napade prije početka rata… Sada je vrijeme da se alijansa posveti drugim ugroženim državama, uključujući i neke koji nisu članovi NATO-a, poput Srbije i Bosne. Istorijski gledano, Sjedinjene Države su uspijevale u umrežavanju zemalja u rješavanju regionalnih izazova. To bi mogli danas da urade u Crnom moru i na Balkanu.“

Wall street jorunal ocjenjuje da će Trumpov put u Evropu pokazati dvije vanjskopolitičke tendencije administracije: Trumpova tvrdnja da SAD nepravedno tretiraju evropski saveznici po pitanju trgovine i sigurnosti i njegov interes za poboljšanje odnosa s Rusijom, uprkos naporima Moskve da podijeli Zapad i umiješa se u izbore u SAD i širom Evrope.

“U Trumpovoj administraciji, zvaničnici su podijeljeni oko pristupa samitu NATO-a. Od njegove inauguracije, Trump se upuštao u protivljenje saveznicima NATO-a zbog neispunjavanja njihovih obaveza vezanih za odbranu,“ stoji u tekstu WSJ i objašnjava:

“Neki američki zvaničnici, uključujući i savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, podstiču Trumpa da nastavi da povećava pritisak na saveznike, pod rizikom zatezanja odnosa… Drugi u administraciji željni su da se na samitu demonstrira jedinstvo prije samita s Putinom.“

WSJ očekuje da će kominike NATO-a, koje ponavlja obećanje da će članice povećati vojnu potrošnju i preduzeti vojne misije koje su već složene i koje Washington snažno podržava, odobriti svi, uključujući SAD, tokom ili nakon samita.

Američki predsjednik će u Bruxellesu prisustvovati skupu NATO-a, gdje bi se ostali članovi alijanse mogli osvrnuti na to koliko se on često žali na troškove saveza i razmišlja o njegovoj korisnosti.

Prethodni američki predsjednici su podržavali saveznike da troše više na odbranu da podrže NATO, ali je samo Trump zakukao poput djeteta koje ne razumije zašto su njegove obaveze veće nego obaveze njegovog mlađeg brata, piše CNN.

Prema pouzdanom izvoru, on se nedavno žalio da je NATO “loš kao NAFTA”, trgovinski sporazum sa Kanadom i Meksikom, koji on smatra prokletstvom za američke interese. Iz ove perspektive nedostaje 70-godišnji rad NATO-a kad je riječ o napretku demokratije, trgovine i sigurnosti što ga čini najuspješnijim savezom u istoriji.

CNN navodi kako je Trump zahvaljujući napadima na NATO savez, te njegovom grubom ponašanju prema liderima kao što je njemačka kancelarka Angela Merkel, zaradio veliki dio evropskog prezira.

Osvrćući se na Trumpovu unutrašnju i vanjsku politiku, Eugen Robinson za Washington post piše kako je uvjeren da se na kraju može popraviti šteta koju američki predsjednik čini naciji, no ono što radi svijetu je druga priča.

Kao i sa većinom njegovog programa, Trumpova vanjska politika je kontradiktorna i u konačnici samoporažavajuća, ocjenjuje autor teksta.

Od kada je preuzeo dužnost, Trump se potrudio da kori ostale članice NATO-a da ne rade troškove koliko su obećale – dva posto bruto domaćeg proizvoda – na odbranu. Oko toga se ponovno žalio na Twitteru uoči dolaska u Evropu, napisavši da “Sjedinjene Države troše na NATO više nego ijedna druga država”.

Trumpova opsesija vojnim troškovima bi imala smisla ukoliko bi bila dio nastojanja da smanji američki budžet odbrane. Čini se da su njegova dosadna prigovaranja NATO-u motivirana ne bilo kakvim potencijalnim uštedama, već očiglednim neslaganjem s njemačkom kancelarkom te pogrešnim shvatanjem šta znače trgovinski viškovi i deficiti.

Evropski saveznici mogu biti manje zabrinuti zbog toga kako bi Trump mogao da se ponaša u Bruxellesu od toga šta bi mogao reći ili učiniti na sastanku s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, zaključuje Robinson.