Gerontološki centar u Sarajevu dom je za 343 starije osobe (FOTO)

Od 1991. godine na današnji dan, 1. oktobra, obilježava se Međunarodni dan starijih osoba. Tradicionalno na taj dan se u svim domovima i centrima za starije osobe organizuju aktivnosti kojima se želi pokazati da te osobe nisu zaboravljene.

Kantonalna javna ustanova Gerontološki centar Sarajevo je jedina ustanova ovakve vrste u Sarajevu. Imaju 343 korisnika na domskom smještaju koje su tu uglavnom iz zdravstvenih razloga, ali i samoće. U Centru imaju različite sekcije, likovnu, kulinarsku zatim časove pjevanja, kviz, bingo.

Nasmijana lica u hodnicima, dnevnim boravcima, na sva četiri sprata u Centru, dočekala su ekipu Anadolu Agency (AA). Neki piju kafu, drugi gledaju televiziju, dok većina razgovara sa svojim kolegama. Kako saznajemo, u Centru se javljaju i nove ljubavi, prijateljstva…

Ensar Tićić, sociolog u Centru, kazao je da se Gerontološki centar bavi zbrinjavanjem, institucionalnom i vaninstitucionalnom zaštitom starih, iznemoglih, bolesnih i drugih lica koja nisu u stanju da se brinu sama o sebi.

Brojne aktivnosti

“Naša ustanova je jedina ustanova ovakve vrste, mislim na Gerontološki centar. U KS-u imamo još Dom za invalidne i druge osobe Nahorevo i nekoliko privatnih domova. Naravno, u svakom kantonu postoje ovakve ustanove. Trenutno u Centru borave 343 korisnika na domskom smještaju i najčešći razlozi su zdravstveni jer se radi o starijim osobama, pretežno iznad 75 godina. Uglavnom su zdravstveni razlozi, a one pokretnije osobe, koje nisu to iz zdravstvenih razloga, odlučuju se na ovaj smještaj zbog samoće”, istakao je Tićić.

Prema njegovim riječima, većina je u Centru jer su im djeca vani, nemaju s kim da žive i ovo je “jedino pravo rješenje za njih”.

Pored osnovne socijalne i zdravstvene zaštite, Centar nudi ishranu, higijenske usluge, sve vrste servisnih kao i dodatne aktivnosti poput različitih sekcija kako bi život starijih osoba u Centru bio upotpunjen.

“Organizujemo im izlete, različite posjete drugim institucijama. Dolaze posjete učenika. Imamo više od 100 uposlenika svih profila, što je potrebno za pružanje usluga u jednoj ovakvoj ustanovi. Najviše imamo medicinskog osoblja”, istakao je Tićić. Napominje da rad sa starijim osobama nije težak, samo je potrebno više strpljenja.

“Pomažemo im u svemu. Mi smo ovdje kao jedna velika porodica”, poručio je Tićić.

Esma Arnautović (77) u centru je 14 godina. Rođena Banjalučanka je svoj rodni grad napustila 1994. godine. Naime, bila je primorana sa mužem napustiti rodni grad i otići u Hrvatsku, ali su se u BiH vratili 1997. godine. U Sarajevu su dobili vojni stan u kojem su živjeli do 2001. godine kada Esma ostaje bez muža i počinje da živi u Centru.

“Do 1994. godine sam živjela u Banja Luci. Muž i ja smo protjerani i otišli smo u Hrvatsku. Iz Hrvatske smo trebali da idemo u Kanadu i kada smo otišli na razgovor, moj muž nije bio za to da se ide bilo gdje. Htio je da se vrati u BiH. Tako smo 1997. godine došli u Sarajevo. Dobili smo neki stan. Stambeno pitanje u Banjoj Luci nisam riješila jer mi je muž poginuo 2001. Tako sam ostala i bez stana jer je bio vojni”, ispričala je Esma.

Svi kao jedno

Esma nema djece i nakon muževe pogibije nije imala kome da se obrati za pomoć.

“Tada sam odlučila da dođem u ovaj dom. Ovdje mi je jako lijepo. Fino se osjećam. Imamo sve sadržaje, a što je najbitnije imamo i zdravstvenu zaštitu. Ljudi su korektni. Mogu sve reći samo u superlativu”, istakla je Esma.

Svi se druže, a imaju i mnogo sekcija u kojima svi učestvuju.

“Bavila sam se svim i svačim. Bila sam u svim sekcijama. Dijabetičar sam 30 godina tako da su mi oslabili vid i sluh. Zbog toga sada malo igram ‘Čovječe ne ljuti se’ i gledam televiziju. Na svim spratovima imamo dnevne boravke u kojima pijemo kafu i pričamo”, ispričala je Esma.

Govoreći o uslugama u Centru, kaže da su besprijekorne.

“Frizeraj, vešeraj, kuhinja i socijalne službe. Kome god se obratite za bilo šta, nailazite na razumijevanje”, kaže Esma.

Za praznike je bila kod rođaka i kaže da ne može zamisliti da živi van Centra.

“Ovdje sam stekla navike. Imam sređenu situaciju u kojoj se zna kada se ustaje, ide na doručak, ručak… Sve je kao kod vojske”, priča Esma kroz smijeh. Najbolje prijateljice kaže da nema, jer se svi međusobno druže i svi su kao jedno.

Sarajka Nada Paloš (71) u Centar je došla u specifičnoj situaciji.

“U Centar sam došla prije šest godina pod specifičnim okolnostima jer sam imala bolesnog muža koji je imao tumor. Ni djeca ni ja više nismo mogli da to ni fizički ni psihički podnosimo i onda sam se ja odlučila da njega zamolim da dođemo u Centar jer ovdje imamo zdravstvo, sve organizovano da ga mogu voditi tamo-ovamo. Nisam se pokajala što sam došla sa njima”, ispričala je Nada.

Nadin muž je preminuo osam mjeseci nakon što su došli u Centar. Tada su je djeca vratila kući, ali ona nije mogla bez Centra.

“Nisam mogla bez doma. Imam i svoj stan, dvoje djece, četvero unučadi. Svi su tu blizu, ali ne mogu da živim u stanu, ne mogu da budem kod kuće i onda sam molila djecu da me puste da se vratim nazad”, istakla je Nada.

Naglašava da je njenu djecu bilo sramota da, pored stana i njih, ona bude u Centru.

“Meni je to sasvim logično i normalno. Ko god razmišlja da se pusti roditelja i ne maltretira sa odvođenjem i dovođenjem, malo kod kćerke, malo kod sina. To je maltretiranje roditelja i djece. Ja valjda i suviše volim svoju djecu da bi ih maltretirala. Ovo sam prihvatila ko svoj dom. Rekla sam da idem tu jer je to moja zadnja stanica. Ovdje se odlično osjećam. Popravila sam se i oporavila nakon muževe bolesti. Bila sam jako slaba i psihički i fizički”, ispričala je Nada.

Kako kaže, u Centru joj se sve sviđa. Imaju tri obroka, pranje veša, spremačicu, zdravstveno osiguranje kao i osoblje koje vozi na Kliniku na preglede.

“Ja to sama kod kuće ne bih mogla”, poručila je Nada.

Ističe da ljudi na Zapadu već godinama tako žive i kod njih je to normalno dok je kod nas još uvijek tabu tema.

Prepričavajući jedan dan u Centru, Nada kaže da ustaje jako rano jer voli da pije kafu jako dugo i to sama.

“Obučem se i našminkam, jer mi je to jedini posao”, dodaje Nada. Uvijek, navodi, imaju mogućnost da se bave nečim. Ali, ističe, to je sve prijepodne, a poslijepodne uglavnom voli da je niko ne dira jer je to vrijeme koje voli da posveti samoj sebi.

Smještaj od 407 do 700 KM

Cijene smještaja i usluga u Centru određuje Kanton Sarajevo. Za nepokretne korisnike mjesečna cijena je 627 konvertibilnih maraka (KM), a za pokretne 407.

Pored ovih cijena, postoje i cijene za smještaj u jednokrevetnoj sobi, 700 KM.

Međunarodni dan starijih osoba proglasila je Glavna Skupština Ujedinjenih naroda 14. decembra 1990. rezolucijom 45/106, da bi se naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi. Proglašenjem međunarodnog dana starijih osoba želi se potaknuti države da starijim članovima osiguraju zadovoljenje njihovih potreba i omoguće im sudjelovanje u društvu u skladu s njihovim fizičkim i intelektualnim sposobnostima.