Bajramski savez

Kad dva ljuta rivala zakopaju ratne sjekire, kao što su to na Bajram učinili Bakir Izetbegović i Fahrudin Radončić, onda je to razlog za istodobnu nadu i oprez. Nada izvire iz spoznaje da bi, udruženi, SDA i SBB riješili krizu vlasti na svim nivoima. Oprez potiče od mogućnosti da ono što je dobro za pomenuti dvojac i njihove stranke ne mora biti dobro i za građane.

Oko nečega, pak, nema dvojbe; obostrani interes je ono što je za isti sto dovelo dva čovjeka koji su, u ionako bogatoj istoriji ličnih razračuna u BiH, nadmašili sve svoje prethodnike. Jedino još nisu zakazivali dvoboj mačevima, nakon kojeg bi Fahrudin ili Bakir ostao bez glave.

No, politika i vlast neodoljivi su mamac, koji u drugi plan zna da odgurne i jake razmirice, lične mržnje, sujete, uvrede i klevete. Obično se to desi u momentu kad balans snaga postane takav da niko nikoga ne može da obori na plećke nego se vodi iscrpljujući rat u kojem teško da može biti pobjednika.

Dva puta je Izetbegović porazio Radončića na predsjedničkim izborima. Dva puta je i SDA dobila više izbornih glasova od SBB-a. No, kao nekad Silajdžić, i Radončić je značajno prorijedio redove SDA, stičući vidni politički rejting koji je činio da SDA ne bude stožerna bošnjačka stranka.

Za razliku od Silajdžića, Radončić je ipak znatno tvrđi orah. Protiv Izetbegovića i njegove stranke on je vodio bespoštedni rat, godinama žigošući SDA kao najveće zlo među Bošnjacima. Koristeći saznanja koja je imao dok je još pripadao klanu Alije Izetbegovića, uz čiju pomoć je pokrenuo i u tiražne visine podigao “Dnevni avaz”, Radončić je iznosio najkrupnije moguće optužbe protiv Bakira Izetbegovića i njegove klike, sve do one o Bakiru kao šefu političko-kriminalne mafije i nalogodavcu niza misterioznih poratnih ubistava, kojim su sa scene uklanjane neke ličnosti iz političkog i kriminalnog miljea.

Izetbegović je odgovarao sličnom mjerom. Radončića je proglašavao za nacionalnu štetočinu koja kasapi sve poznatije Bošnjake, takođe mu prebacujući odgovornost za neke poznate leševe. Naročito su Radončiću škodile organizovane diverzije protiv glavnog izvora njegove moći – “Dnevnog avaza” – kojem su uskraćivane reklame iz svih izvora bliskih SDA. Članstvu te stranke strogo je zabranjivano čak i da čita pomenute novine.

Kad se sve sabere, obojica aktera ove priče istrajali su na svom kapricu. No, shvatili su da bi saradnja ipak bila bolja od bitke kojoj se ne vidi ni kraj ni pobjednik. Neko im je u tome vjerovatno i pomogao, hladnokrvno im sabirajući gubitke, ali i ukazujući na potrebu da u ovom teškom vremenu bošnjačka politička reprezentacija mora biti jedinstvena.

Tempirajući svoj “spektakularni” ručak tačno na bajramski blagdan, Izetbegović i Radončić upravo brigu za bošnjačke, a ne osobno-stranačke interese, i pokušavaju da predstave kao motiv za međusobni savez. Veselite se Bošnjaci, nema više međusobnog razvlačenja crijeva! Bravo Fahro, bravo Bakire, tako se služi svojoj naciji!

“Tempirajući svoj ‘spektakularni’ ručak tačno na bajramski blagdan, Izetbegović i Radončić pokušavaju brigu za bošnjačke, a ne osobno-stranačke interese, da predstave kao motiv za međusobni savez”

Tako “ponizni”, Radončić i Izetbegović kreću na put političkog zbližavanja koje treba da riješi krizu vlasti. Prvi, pri tome, nudi čak i varijantu političkog humanitarizma – da podržava manjinsku vladu SDA, tj. da ne traži ni zrno izvršne vlasti za sebe. Bakir, pak, ne želi velikodušne poklone i poručuje da SBB treba da dobije svoje ministarske i direktorske pozicije, kako bi se “roba” odmah platila.

Opet malo o nadi i oprezu. I da se crni đavoli udruže, pogotovo u ambijentu kakav je naš – gdje anđela praktično nema, bolje je imati ikakvu nego nikakvu vlast. Ako ništa drugo, bar znate na koga treba pljunuti ili, daj Bože da i to zasluže, kome treba čestitati. Najgore je kad niko, kao sada, ovom kočijom ne upravlja. A sa udruženim SDA i SBB, plus provodadžije iz HDZ-a te srpski antidodikovski blok, piramida vlasti može se izgraditi od vrha do dna.

Razlog za oprez svakako je sadržan u mogućnosti da se formalno dobije “bošnjačko političko jedinstvo”, ali da ono u praksi prije bude smokvin list za udruženi pljačkaški i diktatorski poduhvat nego za grčevitu akciju spašavanja onoga što se još može spasiti. Plijen je, a ne trud i obaveze, ono što političare češće spaja.

Mogu li nas SDA i SBB u tome demantirati?