Bolnica dr. Solaković: Pacijenti imaju komociju kao u hotelu

Dr. Emir Solaković je opći i kardiovaskularni kirurg, redovni je profesor Medicinskog fakulteta u Sarajevu i nekada šef Vaskularne klinike Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu. Specijalizaciju iz oblasti opće i vaskularne hirurgije završio je u Sarajevu, a specijalizaciju iz kardiohirurgije u Njemačkoj.

Objavio je desetak knjiga, s više od 200 stručnih radova iz područja krvnih sudova. Javnosti u BiH dr. Solaković postao je blizak kroz gostovanja na “Hayat” televiziji gdje uz stručne medicinske savjete govori o kardiovaskularnim bolestima, zdravom načinu života te prehrambenim navikama koje treba mijenjati. Tako su nastale i njegove knjige “Ti možeš sačuvati svoje srce”, “Kako ostati mlad”, “Tvoja dijeta”, “Pomozi sam sebi” i “Ključ uspjeha”.

Dr. Solaković vlasnik je i bolnice u Sarajevu koja je inače prva privatna bolnica na području Federacije BiH.

– Bolnica dr. Solaković smještena je u objektu koji ima sedam spratova sa stotinu mjesta za tzv. ležeće pacijente. Na raspolaganju su dvije operacione sale, zatim ono što svaka bolnica mora imati a to je laboratorij, pa ultrazvučna dijagnostika i cijeli niz specijalističkih ambulanti. Ipak da naglasim, ova bolnica neće svaštariti, nego je specificirana za oboljenja krvnih sudova i bit će tu još dermatologija. Znači, fokus je na krvnim sudovima, na srcu, na glavi, na abdomenu i nogama, kao i na svim oboljenjima koja se uz to vežu, a na tom području pacijenti će dakle imati kompletan tretman: od laboratorijskih pretraga i dijagnostike, do eventualnog operativnog zahvata i infuzione terapije. Povrh svega toga imamo na raspolaganju i hiperbaričnu komoru, što je za naše prostore novost.
Budući da je novost, evo prilike da se javnosti približi o kakvoj je komori riječ.

Ona je jako skupa i treba naglasiti da to nije ona komora u kojoj ljudi stavljaju maske pa udišu kisik, gdje se ubaci njih deset kao u vagon, već se radi o individualnoj komori gdje se pacijent fiziološki tretira na način da kompletno njegovo tijelo, tako reći, pliva u kisiku pod većim pritiskom od atmosferskog. Dijapazon djelovanja ove terapije vrlo je širok.

Na primjer, za pacijente koji imaju dijabetes i izloženi su propadanju krvnih sudova ona je vrlo djelotvorna u prevenciji od srčanog udara, moždanog udara, ateroskleroze. Znači, govorimo o zaustavljanju procesa daljnjih komplikacija koje, kao što se zna, nekad završavaju i amputacijama udova itd. U hiperbaričnoj komori se pacijent tretira kisikom pod pritiskom kakav se stvara, slikovito rečeno, kao na deset ili dvadeset metara dubine pod vodom, znači kao da ga se uranja, e sad koliko puta se ponavlja tretman i koliki se pritisak primjenjuje, to se naravno propisuje pojedinačnom terapijom. Pritom čisti, stopostotni kisik zaobilazi sve prepreke na tijelu i u tijelu, gdje ne može doći zbog određenog oboljenja, te dopire u one ćelije koje su odsječene i izumiru, da bi ih nahranio i održao u životu. Na tretman dolaze i pacijenti koji boluju npr. od reumatskog artritisa, koji su doživjeli neku sportsku povredu ili lomove, pa na koncu i ljudi koji su jako
izloženi stresu, recimo menadžeri i slični dolaze da bi s ovom terapijom osnažili imuni sistem i sačuvali svoje zdravlje. Dalje, vrlo je značajna primjena ove komore i kod pacijenata koji se bore s raznim tumorima pa uzimaju citostatike i prolaze terapije zračenjem, pri čemu se pored malignih oštete i zdrava tkiva, međutim kisik i hiperbarična komora mogu pomoći da poprave tu kolateralnu štetu. To je najbolja dopunska terapija poslije liječenja tumora da se saniraju oštećene ćelije. Ali da ne bude sve crno, ima i ovo: dolaze nam ljepotice, lijepe žene, i izlažu se ovom tretmanu da, hraneći stanice kože kisikom, sačuvaju svoje tijelo i zdravim i naočitim, a recimo nakon većeg broja tretmana izgube se i pjege itd, rekao je dr. Solaković u intervjuu za magazin “Bobovac”.

Nameće se logično pitanje: gdje je dosad bila takva medicinska metoda?

Hiperbarična je terapija prvi put upotrijebljena u medicini 1917. godine, kod trovanja, a prava je primjena ove metode započela 1963. godine. Ali zašto nije dovoljno rasprostranjena kod nas? Odgovor je u činjenici da se o njoj nije učilo kod nas i mnogi liječnici ne znaju o tome, a i kad odnekud znaju nemaju gdje pacijenta uputiti. Sada evo imaju, mi smo jedina bolnica u Federaciji BiH koja to omogućava. Prije rata smo mi to imali u bolnici u Sarajevu gdje sam tada radio, na Nahorevu, i to je poznato bilo u Jugoslaviji, bili smo drugi ili treći gdje su pacijenti zaista dolazili na tu vrstu terapije. Sada sam ja to nakon poremećaja izazvanih ratom odlučio vratiti našim građanima i to je, mogu vam reći, zaista skupa ideja, ali pacijentima treba pružiti i tu vrstu mogućnosti. Nažalost, to sebi i ne može svako priuštiti, ali moj je sljedeći korak razgovarati sa zavodima zdravstvenog osiguranja da se iznađu mogućnosti i ova terapija učini šire dostupnom. Jer ovom metodom može se puno učiniti dok ćelija koja odumire ne umre, a kad umre onda je niko više nije vratio. Ovo je nekad i jedina preostala metoda, kada u nekom slučaju medicina nema adekvatnog odgovora na pacijentov problem. A da se razumijemo, ovo je terapija bez ikakvih bolnih zahvata i neugodnosti.

I još da naglasim: nije to nekakva alternativna medicina, kisik je dokazana terapija, ali samo u pravim rukama. Doktor koji propisuje ovu terapiju prioritetno bi trebao biti kirurg jer on kao poznavatelj ne samo kirurgije nego i interne medicine najbolje će znati kada hiperbarična terapija ima svrhe, a kada treba ići na operaciju. Znači, njemu su dvije metode na raspolaganju i komora je tu samo u terapeutskoj funkciji, uz one preventivne koje sam ranije spomenuo. Nekad i kirurgija ne može pomoći, pa tada ostaje komora i uvođenje lijekova, ali ipak komoru ne treba, da kažem, zloupotrebljavati i davati joj zadatke koje ona ne može ispuniti u smislu da se pacijenta samo smjesti unutra i kaže: kad izađeš, bit ćeš dobro. Nadalje, bolnica će raditi operacije na venskom sistemu, pokrit ćemo cijeli taj sistem. Ili, recimo, ne mora sve biti operabilno, nego pacijent dobije lijekove kojima se širi krvni sud, a onda tu opet priskače hiperbarična komora da se nahrani one sudove do kojih kisik ne može drugačije doći.

Recite nam još kratko o općim uvjetima koje nudi ova specijalna bolnica.

Ovo je bolnica tipa hotela. Na raspolaganju je restoran i kuhinja, dakle pedeset je soba, sve su dvokrevetne i svaka ima toalet i kupatilo, telefon, televizor, a ovo je ustvari prije i bio hotel sa četiri zvjezdice samo je sada adaptiran. Uglavnom, pacijenti će imati takvu komociju da će im to više ličiti na boravak u hotelu nego u bolnici, a to će pomoći i psihičkom oporavku. Kada se govori o cijenama, one ne mogu ići ispod nekog minimuma, ali sigurno će biti pristupačnije nego u bolnicama ovakvog tipa u široj regiji, rekao je dr. Solaković.