Puhovski: Izgon profesora sa Medicinskog fakulteta nije se dešavao ni u socijalizmu

Iz nastavnog procesa Medicinskog fakulteta u Sarajevu prije nekoliko mjeseci potpuno su isključeni redovni profesori Ismet Gavrankapetanović, Faris Gavrankapetanović, Rusmir Mesihović i drugi.

I nastavnici u zvanju vanredni profesor i docent također su isključeni iz nastave sa tog fakulteta i to: dr. Reuf Karabeg, dr. Mirsad Kacila, dr. Sanko Pandur, dr. Adnan Hadžimuratović, dr. Zelija Velija-Ašimi i dr. Naser Nabil. Riječ je o ljekarima koji su ranije radili na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Oni su najveću zdravstvenu ustanovu u BiH napustili u periodu od dolaska na čelo KCUS-a početkom 2016 dr. Sebije Izetbegović, supruge predsjednika SDA i člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Ljekari su otišli uglavnom optužujući novu upravu za mobing. Nakon što su napustili KCUS, uskraćeno im je da rade i na Medicinskom fakultetu u Sarajevu.

Redovni profesori neće izgubiti status nakon odlaska sa Medicinskog fakulteta, ali će ostali isključeni iz nastave biti vraćeni u doktore nauka i bit će im uzeto nastavno zvanje.

Zagrebački filozof i aktivista za ljudska prava Žarko Puhovski kaže za novinsku agenciju Patria da se izbacivanje profesora sa Medicinskog fakulteta u Sarajevu, samo zbog toga što misle drugačije, kao i onih koji su ih podržali, nije dešavalo ni u vrijeme socijalizma. Nešto slično, smatra, u evropskim zemljama ne samo da ne bi bilo moguće „nego vam niko ne bi povjerovao da se to dešava.“

Prijestio se polovine ‘80-ih godina, kada je zajedno sa još tristotinjak nezavisnih intelektualaca iz bivše Jugoslavije potpisivao peticiju zbog političkog progona i hapšenja Alije Izetbegovića /svekar dr. Sebije Izetbegović/, Vojislava Šešelja i nekoliko drugih osoba. Oni koji su podržavali uhapšene, kaže, pozivani su na razgovor, ili ostajali bez pasoša, ali danas to može i opravdati jer se radilo o totalitarnom režimu bivše zemlje. Ovdašnji „demokratski“ sistem ponavlja iste stvari, što je nezamislivo.

„Mi smo htjeli postići to da se naprosto učvrsti neka vrsta okvira unutar kojeg bi se moglo javno raspravljati o nekim povredama ljudskih prva“, kaže Puhovski. Rekao je da su ljude iz te peticije zvali na saslušanje, niko nije išao u zatvor, ali im je dato do znanja da sistem na njih ne računa.

To se, kaže, događa u političkim krugovima i strankama, ali se u slučaju Medicinskog fakulteta u Sarajevu dešava nešto što, kaže, nije čuo ni u najčvršćim sistemima, a to je da se sistem odriče stručnjaka, među kojima i onih evropskog ranga.

„Redovne profesore se isključuje iz djelovanja nastavničkog vijeća. Za to naprosto nisam čio. Bilo je da se ljude hapsilo, maltretiralo, pogotovo 50-ih i 60-ih godina, ali da čovjeka koji je profesor spriječite da kao profesor sudjeluje u naučno-nastavnom vijeću, to je nešto što je univerzitetski skandal“, smatra Puhovski.

„Kada nemate takve najbolje ljude u društvu, onda slijedi katastrofa, u smislu da se u struci spuštaju kriteriji“, dodaje.

„Reći ću jednu stvar koja u Sarajevu neće biti draga, ali je moram reći, jer gledam iz vana. Vidim jednoetnički sastav nastavno-naučnog tijela u Sarajevu. I to se dogodilo zbog rata, jasno je. Ali, i unutar tog jednoetničkog sastava se sada pokušavaju naći bolji i lošiji Bošnjaci. A, prava pripadnost je, valjda, ona za koju je vezana gospođa Izetbegović“, kaže Puhovski za agenciju Patria. Dodaje da po istom modelu radi HDZ Dragana Čovića i Milorad Dodik, izdvajajući „prave“ Hrvate i Srbe.

Puhovski smatra da se najprije išlo da se Bosna i Hercegovina razdijeli na tri etnička dijela, a zatim, kaže, ni to nije bilo dovoljno pa se traže bolji i lošiji Bošnjaci, Hrvati i Srbi.