Brutalna mučenja u Hitlerovom logoru za prostituke i lezbijke

Koncentracijski logor Ravensbrück bio je smješten pored idiličnog jezera nedaleko od Berlina i sagrađen je 1939., a bio je namijenjen isključivo ženama.

Do kraja rata kroz njegova vrata prošlo je 130.000 žena iz 20 zemalja. Većina ‘stanovnica’ logora nisu bile samo Židovke, ali su poput Židova također smatrane nižom vrstom. Bile su to prostitutke, lezbijke, članice političke oporbe, Romkinje i pripadnice Jehovinih svjedoka.

Izložene brutalnim mučenjima

Sve njih nacisti su zvali bezvrijednim stvorenjima i izložili su ih brutalnim mučenjima. Oko 30.000 njih, iako neki tvrde da ih je bilo čak 90.000 umrle su od gladi, bolesti, po plinskim komorama, vješanjem, mučenjem ili egzekucijama.

“Sve su imale, kako sam ja to zvala, mrtve poglede”, prisjetila se jedna od preživjelih Sylvia Salvesen iz Norveške kada je prvi put, 1943. godine ušla u kamp i vidjela ćelave zatvorenice, koje su izgledale poput kostura.

Njena priča nalazi se u knjizi novinarke Sarah Helm, “Ravensbrück: Život i smrt u Hitlerovom koncentracijskom logoru za žene”. Helmova je razgovarala s nekoliko preživjelih, a najmlađa ima više od osamdeset godina. Sve ostale su preminule.

Kad bi se zatvorenice oporavile od šoka kojeg bi doživjele nakon što bi ušle u kamp i vidjele gdje su došle, počela bi borba da si osiguraju barem minimum nekog dostojanstva i ljudskosti.

“Imati nekoga s kim ste mogli podijeliti krevet ili zdjelicu juhe značilo je puno”, navodi Helmova u knjizi.

Satima u tankim haljinama stajale u snijegu

Dan je u logoru počinjao prije zore i to tako što su zatvorenice stajale u tankim haljinicima nekoliko sati, čak i po snijegu. Čuvarice logora, odjevene u crne šinjele udarale bi ih bičevima. Mnoge od njih umrle su od smrzavanja i to na mjestu na kojem bi stajale.

Zatvorenice koje su bile sposobne za rad zatim bi se uputile u grupama na posao, a radile su najteže poslove koje su nacisti mogli izmisliti. One koje nisu umrle od hladnoće, često su umirale od posla.

Helm je otkrila kako je među čuvaricama također bilo lezbijki, koje su prihvaćale dolazak u kamp kako bi našle ljubavnice. Naime, istostpolna ljubav pod nacistima nije bila prihvatljiva, pa je i njima, iako su bile pripadnice Hitlerove vojske, ovo bila prilika kako bi se upoznale s drugim ženama.

U logoru se formirale ‘bande’

U logoru su se, kao primjerice u današnjim zatvorima, formirale ‘bande’, odnosno struje. Jednu je vodila ruska ratna zatvorenica Jevgenija Lazarevna Klemm, koja sa svojom grupom često uništavala oružje koje su nacisti čuvali u kampu.

Elsa Krug bila je prostitutka iz Dusseldorfa i bila je ‘šefica’ kuhinje. Na kraju su je nacisti ubili u plinskoj komori jer je odbila tući ostale zatvorenice.

Prostitutke niko nije spominjao

Priče o prostitutkama u kampu otkrivene su tek sredinom devedesetih. Niko nije spominjao niti pisao o tragičnim sudbinama prostitutki koje su bile odvedene s njemačih ulica. Nikada nijedna od njih nije pozvana niti kao svjedokinja na suđenjima za ratne zločine u Hamburgu, iako je bilo onih koje su preživjele.

U knjizi se spominje i grupa žena iz Poljske, koje su služile kao “pokusni kunići” za razne medicinske eksperimente. Namjerno su im ostavljali duboke otvorene rane po nogama, a potom namjerno inficirali s raznim bakterijama kako bi testirali lijekove.

Jedna od njih uspjela je prokrijumčariti pismo kojeg je napisala koristeći urin kao nevidljivu tintu i u njemu opisala što se u logoru događa. Pismo je došlo do jedne britanske radio stanice, ali i Crvenog križa u Ženevi.