Izbjeglice u poljima kukuruza čekaju hrvatsku policiju

Kolone izbjeglica i dalje pristiže u Tovarnik u blizini hrvatskog Vukovara u koji su od jutarnjih sati stigle stotine izbjeglica iz pravca Preševa.

Međutim, stotine i dalje čekaju na graničnom prijelazu, u poljima kukuruza, da ih primi hrvatska policija i vozilima prebaci do Tovarnika, gdje ih evidentiraju, a nakon toga autobusima šalju za Ježevo u blizini Zagreba.

Neki leže, neki stoje i čekaju u redovima, jer grupu po grupu uzima hrvatska policija i smješta u policijska vozila.

Pored izbjeglica koje su već na korak do Hrvatske, stotine ih još pristiže na isto mjesto. Uglavnom ih prevoze autobusi u blizini graničnog prijelaza Tovarnik, ali ima i onih koji stižu s taksi vozilima Beogradskih registarskih tablica. Žene, djeca, starci ali i veliki broj mladih izgledaju iscrpljeno i umorno i, kako kažu, samo žele doći do krajnjih destinaca, Danske, Holandije, Njemačke…

Kroz kukuruzna polja u dužini od jednog kilometra pješače, gledajući da li se negdje nazire svjetlo na “kraju tunela”. Naime, ovaj put svjetlo sa lampi hrvatskih policajaca, ali i rođaka i prijatelja koji su stigli prije njih. U mraku dozivaju jedni druge. Leže u prašini u poljima kukuruza… Prostrana kukuruzna polja, mrak i svjetlo lampi koje izbjeglice nose.

Sirijac Osman Mohmad je s unukom i kćerkom Roulav krenuo na ovaj dugi put. Druga kćerka, majka unuka kojeg je poveo sa sobom, ostala je u Turskoj.

Osman u razgovoru za AA kaže da je prije godinu dana napustio Siriju. Na ovaj put se, ističe, odlučio jer je oko sebe gledao samo smrt.

“U Turskoj mi je bilo teško, jer nisam imao posao. Imam djecu, a smatraju me starim da bi me zaposlili. Zato sam se odlučio za Evropu”, naglasio je Osman. Dodaje da je bio zadovoljan odnosom Turske prema izbjeglicama, ali oni moraju nastaviti dalje i zasnovati život iznova.

Njegova 22-godišnja kćerka Roulav od prvog dana, kako je napustila Tursku, vodi dnevnik u koji zapisuje šta joj se svakodnevno dešava na ovom teškom putovanju.

Grli desetogodišnjeg sina svoje sestre koja je ostala u Turskoj i kaže da je u Turskoj imala priliku da se školuje što je i radila, ali da je teško da radi, a to joj je potrebno.

“Želim u Holandiju, Njemačku, nebitno… Ne želim ostati u Hrvatskoj, jer ne poznajem ovo područje. Ondje gdje nam pružaju najbolje uslove tamo želim biti i nastaviti školovanje”, ispričala je Roulav.

Jedan od Sirijaca koji nije želio odati identitet kaže da se na ovo putovanje odlučio prije otprilike mjesec i po dana. U Siriji mu je ostala žena i dvoje male djece. Želi, kako kaže, i njih povesti sa sobom, gdje bude našao njihov novi dom.

“Želim ići u Njemačku. Mi samo želimo i potreban nam je život. U Siriji je rat. Tamo je veoma opasno. Putujem s majkom, a brat mi je u Danskoj”, dodao je ovaj Sirijac.