Slikarka Gordana Savić Mehmedović tri decenije prenosi ideje na platno

Umjetnica Gordana Savić Mehmedović, Sarajka sa adresom u Gračanici, slikarstvom se intenzivno bavi deceniju i po, a ljubav prema ovoj vrsti umjetnosti kod nje se rodila prije tri decenije, koliko i traje njeno umjetničko stvaralaštvo.

Prve spretne poteze kistom načinila je u Srednjoj školi primijenjenih umjetnosti u Sarajevu, a nastavila ih i tokom studija Dizajna za odjeću i tekstil u Zagrebu. Iako se profesionalno odlučila za dizajn odjeće i tekstila, brzo se odmakla od toga i nastavila slikati, izrađivati lampe i raditi mozaike najčešće od keramičkih pločica.

Bavi se i uređenjem enterijera, a radi i murale na otvorenom.

U razgovoru za Fenu kaže da se bavi svim onim što za sebe vezuje neku kreativnost, stvaranje nečeg lijepog i onim što je estetski ugodno.

Često se na njenim ostvarenjima mogu vidjeti uske ulice i prolazi u primorskim gradovima, građevine, more, rijeke, šume ili cvijeće.

Kada je riječ o slikarstvu radi u svim tehnikama, akvarelu, pastelu, uljanim bojama, a rjeđe i akrilikom.

– Akvarele najviše volim, iako je veoma teška tehnika i još uvijek učim na tom polju. Akvarel traži konkretan motiv, tako da najčešće radim pejzaže ili vedute gradova i portrete. Apstrakcije sam radila, najčešće tehnikom ulje na platnu – kaže ova umjetnica.

Pojasnila je da akvarel nastaje brže, to je tehnika koja se mora raditi dok je površina mokra, on “nastaje u dahu”. Za slikanje jednog akvarela potrebno je od dva do šest sati. Najčešće se više vremena odvoji za crtanje, pogotovo ako se radi o arhitekturi, te tada može potrajati i cijeli dan, ako je zahtjevan motiv.

Stvaranje rada u tehnici ulja na platnu može da traje danima ili sedmicama, zavisno od motiva, ističe ova bh. slikarka.

– Ljubitelji slika najčešće biraju sliku po motivu, a ne po tehnici kojom je rađena – zaključila je.

Voli da radi i slike mrtve prirode, a posebno aktove. Portreti se, navodi ona, uglavnom rade po narudžbi.

Govoreći o tome ko najčešće naručuje slike, rekla je da kad je u pitanju portret onda to svi vole da imaju, često neko naruči portret svog dijeteta ili unučeta ili jednog od roditelja za poklon povodom nekog značajnog datuma.

Konstatovala je da slike najčešće dođu do kupaca na izložbama te da je to najbolji način, jer je u takvom ambijentu mogu najbolje doživjeti.

Ističe da slike kupuju uglavnom oni ljudi u njima uživaju i koji to mogu sebi priuštiti. Smatra također da je živjeti od slikarstva od rata do danas teže, naglašavajući da je kultura obezvrijeđena.

U dosadašnjem stvaralaštvu ova umjetnica uradila je više od 200 slika. Inspiraciju pronalazi svugdje, a najviše u putovanjima, pogotovo u starim gradovima.

– Cijela Dalmacija i Istra su jako lijepe, svi ti primorski gradovi, zato imam dosta slika sa detaljima iz morskih gradova. More, odnosno priroda, neiscrpni su za inspiraciju – ističe Gordana.

Do sada je učestvovala na mnogim kolektivnim izložbama slika, a imala je i tri samostalne.

Prva njena samostalna izložba organizirana je 2013. godine, a akvareli s motivima močvara i zime činili su njenu okosnicu. Također, planira raditi i oslikavanje namještaja.

– Jako mi je zanimljivo oslikavanje namještaja, ne ljepljenje kao ovaj moderni dekupaž, nego zaista oslikavanje drvenih starih komada, koji bi se time osvježili – ustvrdila je.

Navodi da za neke ideje znaju “čekati godinama, ali onda u jednom momentu izađu van”.

– Kad nešto vidim i padne mi napamet ideja nekad joj zaista treba vremena da “odstoji” kako bi se realizovala, ali najčešće ako me nešto potaklo to će se pojaviti u nekom obliku. Kada dođem u neki enterijer obično zapazim šta bi se moglo promijeniti. Volim da radim i imam potrebu da radim, stalno nešto izmišljam, mijenjam i dodajem – navela je ona.

Radila je kao profesorica likovne u mjetnosti u gračaničkoj gimnaziji nekoliko godina, ali je taj posao ostavila i posvetila se slikarstvu u potpunosti.

Gordana Savić Mehmedović dugogodišnji je član Udruženja likovnih umjetnika Tuzlanskog kantona.