Glavni grad BiH istovremeno preplavljen turistima i migrantima (FOTO)

Park preko puta sarajevske Vijećnice mjesto je privremenog boravka velikog broja migranata iz Sirije, Afganistana, Iraka, Obale Slonovače… Dolaze iz sata u sat i svakim danom sve ih je više. S jedne strane mosta gradska vreva i veliki broj turista iz svih dijelova svijeta koji uživaju u znamenitostima glavnog grada Bosne i Hercegovine, a s druge migranti na putu za bolje sutra, piše Anadolu Agency (AA).

Građani pomažu anonimno

Mnogo je porodica s djecom koja trčkaraju parkom. Imaju igračke, a sve to zahvaljujući građanima Sarajevo koji svakodnevno dolaze da pomognu, jer nisu zaboravili kako je biti izbjeglica.

Dok pričamo s migrantima, Sarajka donosi vrećice s lijekovima. Ne želi da se zna za njenu donaciju. A kako su nam kazali oni koji su tu, tako je svaki dan.

Hani Muhammed je sirijski Halep napustio prije godinu i osam mjeseci. U rodnom gradu je izgubio kuću, a želja mu je doći do Njemačke.

“U Turskoj sam bio 14 mjeseci. Nakon toga sam došao u Grčku gdje se nismo mogli kretati, jer nismo imali nijednog papira. Niko nam nije pomagao”, izjavio je Muhammed za AA.

Nakon Grčke prešao je u Albaniju, zatim Crnu Goru i prije osam dana je stigao u BiH.

“Spavam u parku. Veoma je loše. Nemam nijedan papir ovdje. Želim do Njemačke jer mi je tamo amidža. Medicinski sam tehničar i želim raditi u struci. Želim završiti medicinu i postati ljekar”, poručio je Muhammed.

Turisti i migranti preko puta ulice

Roditelji su mu još uvijek u Halepu, a brat i sestra u Damasku. Želja mu je doći do Njemačke kako bi i njih “izvukao” iz Sirije.

“Izgubio sam sedam godina u ratu”, dodao je ovaj Sirijac.

Među migrantima je i Hamza iz Iraka. I on je u BiH stigao istom rutom kao i Muhammed. Nakon Grčke, Albanija, Crna Gora i na kraju BiH.

“Imam 17 godina i sam sam ovdje. Porodica mi je u Iraku. Želim u Holandiju. Irak sam napustio prije godinu i četiri mjeseca. U Sarajevo sam došao prije deset dana. Svi su dobri sa nama. Svi nam žele pomoći. Ne možemo naći nijedan problem”, ispričao je Hamza.

Dok migranti dane provode na otvorenom u parku, pored njih prolaze turisti iz svih dijelova svijeta koji su došli u posjetu bh. prijestolnici. Nalaze se samo nekoliko metara od njih. Došli su kako bi napravili najbolju fotografiju s Vijećnicom u pozadini.

Jedan od razloga zbog kojeg ne obraćaju pažnju i nemaju strah od migranata je i taj što su se i ranije u svojim matičnim zemljama susretali s istim situacijama.

Iskustvo s migrantima

Svetlana Dozet iz Novog Sada u Sarajevo je stigla s prijateljicama. Raspoložene su i uživaju u ljepotama koje im pruža Sarajevo.

“Moji roditelji su rodom iz Hercegovine. Došla sam kod rodbine, nisam bila od ‘89. Fascinirana sam Sarajevom, žičarom, pogledom, ljudima i energijom koja se vraća u ovaj grad”, izjavila je Svetlana za AA.

Migranti joj ne smetaju, a kako je kazala, i u njenom mjestu Bezdanu se dosta susreću s migrantima.

“Dosta ljudi tu prolazi tako da se mnogo susrećemo sa tim”, dodala je Svetlana.

Denisa Steffen, Bosanka koja trenutno živi van BiH, već mjesec dana pomaže migrantima u parku. Trenutno su sa njom i neki volonteri ali, kako je kazala, potrebna joj je veća pomoć, jer svakim danom migranata je sve više.

“Jednog dana sam, dok sam prolazila pored parka, vidjela izbjeglice. Prišla sam i pitala da li im treba pomoć. Većina je bila bolesna. Bili su gladni pa sam ih odvela da jedu. Nakon toga sam ih odvela u Hitnu. Imali su otvorene rane, dijabetičari… Dokle sam mogla, radila sam sama, kada više nisam mogla tražila sam pomoć”, prisjetila se Denisa.

Od tada pa do danas, već mjesec dana, u parku je od deset do 22 sata.

“Dnevno pravimo od 600 do 700 sendviča, a ima i do 200 porcija tople hrane. Dolaze iz sata u sat. Hranu dijelimo od deset ujutro do deset uveče”, istakla je Denisa.

Mnogo je, istakla je, problema s kojima se migranti susreću. Mnogo je onih koji su i pretučeni na putu do BiH. Denisa je naglasila da postoje i porodice kojima plaćaju prenoćište po hostelima u Sarajevu.

Međutim, za pomoć ovim ljudima, kako je kazala, potrebna je veća organizacija i pomoć vlasti u BiH.