Feđa Isović za Fokus: Nekim ekspertima s FTV-a treba zabraniti da posjeduju televizor

Feđa Isović, scenarista regionalno poznate TV serije “Lud, zbunjen, normalan”  ljeto provodi u rodnom Trebinju, gdje piše scenarij za nove epizode serije u kojoj glavnu ulogu igra porodica Fazlinović.

U intervjuu za Fokus.ba Isović je govorio o novitetima na produkcijskom polju, otkako se serija emituje na komercijalnoj stanici FACE u HD formatu, pa i o ponašanju čelnika sa FTV-a koji istu seriju repriziraju unedogled, što smatra krajnje nekorektnim i prema autorima i prema glumcima, a što je najvažnije i prema samom projektu.

Ljeto provodite u rodnom Trebinju, a u Sarajevu ste samo po potrebi. Da li to znači da u hercegovačkom ambijentu, domaćem okruženju, crpite inspiraciju za pisanje scenarija novih epizoda popularne serije “Lud zbunjen normalan”?

– To je već neki moj ustaljeni ciklus: šest mjeseci sam u Trebinju, a šest u Sarajevu. Ne znam gdje radim brže ili gdje radim bolje. Manje-više je to svejedno kada čovjek voli ono što radi. Jedino, možda što se ljeti malo više pije, a ja sam ljetni semestar u Trebinju…

“Lud, zbunjen, normalan” nakon pauze izgleda dosta kvalitetnije na malim ekranima. Ili je to možda do toga što se nove epizode emituju na komercijalnoj stanici FACE TV-u savremenom HD formatu?

– Mi odavno snimamo u HD rezoluciji, ali na žalost tehnologija FTV-a nije mogla da nas prati. Zaista je osvježenje pogledati epizode na Face televiziji i mi smo kao ekipa sretni da konačno imamo tehnološki opremljenog emitera.

Šta se dogodilo sa saradnjom sa Javnim servisom, preciznije sa RTVFBiH?

– Kako se to obično kaže: ”Ovo nije pitanje za mene, nego za njih”. Međutim, moram primjetiti da LZN nije jedini projekat koji se ugasio na svojevremeno vitalnoj i kreativnoj televiziji kakva je bila FTV. Čini se kako se novi menadžment zadnjih godina više bavio kadrovskom preraspodjelom, smjenjivanjem određenih ljudi i čuvanjem stečenih stolica, nego što su se bavili razmišljanjem kako i na koji način proizvesti kvalitetan program.

Sjetimo se samo također ugašene emijsije ”60 minuta”, zatim ”Lutkokaza”, jedne od najinteresantnijih dječijih emisija možda i u regionu, Pozitivne geografije, kultnog dokumentarnog serijala, brojnih igranih filmova… Umjesto da brinu kako da proizvedu neki kvalitetan program, ja ih već vidim kako sa dva prsta kucaju saopštenje za javnost u kome će da nablate ovaj moj intervju.

Sada se događa situacija da gledatelji u istom večernjem terminu, paralelno mogu gledati najnoviju epizodu na FACE TV i reprizu epizode iz 2007. godine u eteru Javnog servisa. Kako vi gledate na to?

– Potpuno je jasno da se čitava programska košuljica FTV-a zasniva na reprizama nečega što su prizveli neki drugi ljudi u neko drugo vrijeme. Toliki broj repriziranja LZN-a je sramotan!

Ubjeđen sam da je oboren svjetski rekord u repriziranju nekog programa od postanka televizije pa do danas. Prema mojim saznanjima svaka od epizoda je emitovana više od 100 puta. Takvo ponašanje je nekorektno i prema nama autorima i prema glumcima, a što je najvažnije i prema samom projektu. No, to nam jasno dočarava ljude koji prave programsku šemu na toj televiziji.

Čuo sam da je jedan visoko pozicionirani čelnik FTV-a, kada je čuo da je serija prešla na Face TV, izjavio: ”Šta ima veze, mi ćemo navaliti sa reprizama”. Ako je to istina, onda bi tom ”ekspertu” trebalo zabraniti da ima televizor u svom stanu, a kamoli da pravi program neke televizije.

Ljubitelj ste socijalizma i komunizma, bivšeg društveno-političkog sistema na čemu se zasniva Izetov lik, koji predstavlja neku vrstu vašeg megafona kojim dijelite vlastite ideološke stavove sa cijelom nacijom. Iz tog razloga u određenim krugovima u odnosu na političku stvarnost današnjeg vremena vi važite kao pisac koji živi u zabludi?

– Priča kako nam je danas bolje se može prosipati samo onima koji ne pamete bivšu državu. Kažeš, pokušavaju me ubjediti da živim u zabludi, a istina je da sam ja ustvari samo iskreno zbunjen.

Recimo, svaki put iznova sam zbunjen kada čujem ovdašnje lingvističke mudrosere kako uče našu djecu da mi govorimo četiri različita, a ne jedan te isti jezik. Zbunjen sam da u zapadnoj Hercegovini postoje aparhejtske škole u kojima su razdvojena djeca po nacinalnosti. Zbunjen sam kada Bošnjaci mašu okupatorskom turskom zastavom kao svojom vlastitom, a srpski navijači bodre svoje fudbalere sa „nožom, žicom i Srebrenicom“.

Bend Karne je važan ventil u mome životu. Imati pank bend kroz koji možeš da artikulišeš energiju je kud i kamo ugodnije iskustvo nego sjediti za kafanskim stolom i naklapati o politici

Zbunjen sam kada vidim prekrižen ćirilični naziv Sarajeva i latinični Trebinja na ulazima u te gradove. Zbunjen sam što mi neko pokušava reći da ćirilica nije moje pismo. Zbunjen sam što neko misli da latinica nije njegovo pismo. Zbunjen sam što više gotovo niko ne prepoznaje Jugoslaviju kao prirodan okvir za naše živote. Dakle da, crvena zastava je moja zastava, a Jugoslavija je zemlja u kojoj sam se rodio i koju iskreno osjećam kao svoje prirodno okruženje.

LZN je skoro prilikom emitiranja na srbijanskoj televiziji B92 rušila rekorde gledanosti u Srbiji, dok je poznato da je hrvatska NOVA TV „stalna mušterija“ koja ima ekskluzivna prava. Imajući u vidu da je prošlo četvrt stoljeća od raspada Jugoslavije, pitate li se do kad će ovakva tematika serije LZN imati prolaz u regionu?

– Kao što rekoh u predhodnom odgovoru: Jugoslavija je prirodan okvir za naše živote. LZN, koja je veliki hit i u Makedoniji, to samo potvrđuje. Nije to ništa novo. Kada je emitovano Malo misto, Miljenka Smoje, ulice Beograda su bile prazne. Bolji život Siniše Pavića je imao najveću gledanost u Zagrebu. I tako dalje, i tako dalje…

Da li je istina da nigdje ne idete bez snimača tonskog zapisa? Može se čuti da kafanske priče običnih ljudi snimate i prenosite u dijalog porodice Fazlinović?

– Naravno. Gdje tražiti inspiraciju ako ne u svom okruženju. Neću valjda u okruženju nekog Šveđanina? Ili bolje, Šveđanki…

Ako zanemarimo LZN, vi ste poznati i kao pisac filmskih scenarija, gitarist i vokal benda “Karne”, te scenarist serije “Kriza” koja je nastala po spomenutom bendu. Šta se događa na tim ostalim poljima vašeg umjetničkog djelovanja?

– Bend Karne je važan ventil u mome životu. Imati pank bend kroz koji možeš da artikulišeš energiju je kud i kamo ugodnije iskustvo nego sjediti za kafanskim stolom i naklapati o politici kako to obično radi moja generacija.

Mi smo se uvijek trudili da prije svega dobro zabavimo sebe na bini. Ali eto, to se izgleda pokazalo i kao dobra formula, jer zabavaljajući sebe, pođe nam za rukom da tu energiju prebacimo i na publiku. Kao i u svemu, iskrenost je najvažnija, a mi iskreno volimo da tamburamo pank.