Državna nebriga za migrante u BiH
a problem sve većeg broja migranata i izbjeglica u Zapadnoj Bosni već neko vrijeme upozoravaju lokalne vlasti Bihaća i Velike Kladuše. Smještajnih kapaciteta nema, migranata je sve više, iako tačan broj niko ne zna. Ovo humanitrano pitanje vlasti Unsko-sanskog kantona ne mogu same riješiti, a za sada reakcije države nema, piše Radio Slobodna Evropa.
Pakistanac Muhamed Ediša je već tri godine u potrazi za boljim životom:
„Otkako smo počeli svoj put prije tri godine, prošli smo, takoreći, pakao. Pratili su nas hladnoća, glad i nerazumijevanje. Zato nam je neophodno sklonište, hrana, zdravstvena pomoć, jer nadam se da razumijete da smo jednostavno bili prepušteni sami sebi. Ovdje u Bosni i Hercegovini imamo značajno drugačiji tretman u odnosu na druge zemlje. Većina ljudi je ljubazna, pomažu nam. Najviše se razlikuje odnos policije i medija prema nama, i zbog toga smo izuzetno zahvalni.“
Na povećanje broja migranata već neko vrijeme upozoravaju lokalne vlasti Bihaća i Velike Kladuše. Ovo humanitrano pitanje ne mogu sami riješiti, a za sada nema reakcije države. Na sastanak, na koji su pozvani predstavnici svih nadležnih institucija, od Grada preko Kantona do Federacije i države, a koji je sazvao bihaćki gradonačelnik Šuhret Fazlić, nisu se odazvali upravo oni koji bi se ovim problemom trebali najviše pozabaviti.
„Mene frustrira što Grad ne može ništa da uradi, što ne postoje nadležnosti Grada, ne postoje nadležnosti Kantona. Mi jednostavno neke stvari ne smijemo uraditi, neke stvari ne možemo uraditi. Ovaj mehanizam treba da bude da bude razvijen na nivou države. Zakonske ovlasti su na nivou Ministarstva sigurnosti BiH. Nažalost, niko od njih se nije danas pojavio tu. A nisu oni ni potrebni, ukoliko nešto ne poduzmu“, kaže Šuhret Fazlić, gradonačelnik Bihaća.
Anel Ramić, ministar Policije Unsko-sanskog kantona naveo je da postoje određeni problemi u prihvatu migranata:
„MUP Unsko – sanskog kantona do sada je evidentirao 574 migranta. Na području grada Bihaća je oko 140, a na području Velike Kladuše 408. Imali smo problema što se tiče pojedinih krivičnih djela i narušavanja javnog reda i mira, gdje smo mi reagovali pravovremeno, međutim, ti ljudi ne mogu biti sudski procesuirani s obzirom na to da ni sudovi nemaju svojih sudskih tumača, tako da nakon toga budu pušteni i budu ponovo vraćeni na ulicu, jer mi nemamo nikakvog smještaja.“
Smještajnih kapaciteta nema. Nevladine organizacije pružaju im humanitarnu pomoć, a pomoć nudi i sve veći broj građana.
„Ima ih 35-40, s tim da u zadnje vrijeme dolaze i novi, tako da se broj stalno povećava. Vršimo im podjelu hrane – doručak, ručak, večera“, kaže Zlatan Alagić iz Planinarskog društva „Horizont“ iz Bihaća.
Njegova sugrađanka Sadeta Brkić volonterski pomaže ovim ljudima koji su u BiH došli nakon što je ilegalizovana Balkanska ruta ka Evropskoj uniji.
„Došla sam baš zbog pomoći za te ljude, jer osjećam odgovornost kao građanka da ti ljudi ipak ne treba da budu prepušteni sami sebi. Ne trebamo zaboraviti kako smo mi prolazili. Iz tog razloga sam tu, da pomognem što god bude trebalo.“
Da se u rješavanje problematike pod hitno mora uključiti država, upozorava i dekan Islamskog pedagoškog fakulteta Bihać, Fuad Sedić.
„Definitivno bi državna aparatura trebala da ima resor koji treba da se bavi ovim poslom. Mislim da bi trebale nadležne institucije da se bave ovim problemom i da se nose s ovim problemom. Džamije su božije kuće, one su javnog karaktera, ja nikoga ne mogu spriječiti, niti zabraniti, niti to želim, da ulazi u džamiju. A nikoga neću ni prilikom ulaska u džamiju kontrolisati klanja li ili ne klanja, zna li klanjati ili ne zna. Tako želim ovom prilikom reći to da se ljudi okupljaju oko džamije, ulaze u džamiju, i koristim priliku da nadležne institucije malo i prozovem, da se pokušaju baviti tim poslom.“
I nevladine organizacije poručuju da ne mogu same rješavati problem za koji je zadužena država. Zatečeni su i zdravstveni radnici. Migranti se svakodnevno javljaju s različitim problemima.
„Ukoliko zaista nadležne institucije nešto ne poduzmu, ovi će ljudi biti isto onako kao u Beogradu, znači u parkovima, imaćemo probleme jer ih ne držimo pod kontrolom. Evo, sad imamo u Bihaću jednog ovisnika o narkoticima, imamo ljude međusobno podijeljene po nacionalnoj strukturi, znači djeluju u grupama, imamo one koji nemaju apsolutno ništa i imamo one koji imaju nekakva novčana sredstva. Dakle, ako im ne obezbijedite hranu, adekvatnu higijenu, naravno da će otići u trgovački centar i pokušati nešto uzeti“, kaže Zemira Gorinjac iz organizacije „Solidarnost“.
Od svog puta prema Evropskoj unijimigranti ne odustaju. Stoga vlasti USK-a zahtijevaju da im državne institucije daju podatke o tome koliko ih još dolazi u ovaj dio Bosne i Hercegovine, odnosno da se pokrenu državni mehanizmi u rješavanju problema, jer i ovo pitanje je nadležnost države, ne kantona.
