Ponižene i iscrpljene izbjeglice maštaju o boljem životu u Evropi

Preševo, mali grad na krajnjem jugu Srbije posljednjih mjeseci jedna je od nezaobilaznih stanica na“ Balkanskoj ruti“ kojom izbjeglice sa Bliskog Istoka, većinom iz Sirije, putuju ka zapadnoj Evropi. Iscrpljeni uslijed ratnih strahota, ali i dugog puta na kojem su nerijetko i meta krijumčara i raznih mešetara odmaraju se u prihvatnom centru u Preševu, u kojem od njih možete čuti brojne tužne sudbine, ali i optimizam, nadu u bolju budućnost u nekoj od država Zapadne Evrope.

U jučerašnjim poslijepodnevnim satima u prihvatnom centru bilo je više od 2.000 ljudi, a nedaleko od Preševa u selu Miratovce, pristizale su nove grupe izbjeglica koje su dočekivali policajci i aktivisti humanitarnih organizacija koji su im dijelili hranu i piće, javlja Anadolu Agency (AA).

Koordinator kancelarije mladih u Preševu Agon Ajeti informiše da svakoga dana od osam do 22 sata aktivisti podijeljeni u dvije grupe pomažu izbjeglice koje dolaze iz Makedonije. Kaže da aktivisti organiziraju transport iz sela Miratovci do prihvatnog centra u Preševu, za šta ih UNHCR pomaže finansijski.

“Svakoga dana prolazi više od 3.000 ljudi. No, ima rekordnih dana kada dođe i njih 10.000. Ne možemo ih sve transportirati. Veliki broj njih idu pješke, dok porodicama sa ženama i djecom nastojimo osigurati prevoz“, istakao je Ajeti.

Zima se bliži a broj izbjeglica raste. Ajeti tvrdi da su oni spremni, jer kako kaže uspostavili su saradnju sa mnogim organizacijama u regiji, s ciljem da se pomognu izbjeglice u Preševu.

– Mještani pomažu koliko mogu –

Pored aktivista humanitarnih organizacija pomažu im i građani Preševa. Oni kažu da kada gledaju hiljade izbjeglice ne mogu biti ravnodušni. Jedan od njih je Abdul iz Preševa, koji svakoga dana posjećuje prihvatni centar i pokušava da im pomogne koliko može.

“Ovo je katastrofa. Gledamo ih svakoga dana i to kod nas budi bol, jer smo i mi preživjeli ovo. Pokušavamo da im pomognemo, ali smo nemoćni. Broj izbjeglica je ogroman, no ne možemo proći ovuda a da im ne pomognemo onoliko, koliko možemo“, rekao je za Anadolu Agency Abdul.

Izbjeglice pristigle u selu Miratovci se organiziraju i ulaze u autobuse koji ih vode u prihvatni centar u Preševo. Među njima je 19-godišnji Milat iz Afganistana koji je došao zajedno sa svojom porodicom, među kojima su njegov brat i roditelji. Govore o teškom putu, o ratnim sukobima u Afganistanu. Ipak, vjeruju da će uspjeti da pronađu sigurnije i bolje mjesto za život u Evropi.

“Počeo sam putovati još prije mjesec dana. Prošli smo Iran, Tursku, Grčku, Makedoniju, sada smo u Srbiji. U Iranu je bilo užasno. Vladine snage su pucale na nas na granici. Moja tetka je sada u bolnici jer su je upucali u nogu i ona nije mogla proći granicu Irana. U Grčkoj su nas ljudi tretirali kao životinje. U Srbiji je drugačije, bolje nam je, ovdje nas tretiraju kao normalne ljude. Moja majka je zbog toga sretna“, pričao je Milat.

Govoreći o svom životu otkriva da je njegova želja da postane profesionalni glumac.

“Mnogo gledam filmove. Moj heroj je Alpachino. Želio bih biti jednoga dana kao on. Idem u Njemačku i vjerujem da ću jednoga dana ostvariti svoj san. Zbog načina života i kulture u Afganistanu otac nije želio da se bavim glumom“, govorio je ovaj mladić.

Milat se prisjeća dana kada je učestvovao u snimanju dokumentarnog filma u Afganistanu i vjeruje da će uspjeti u onome što želi, te da će moći pomoći čovječanstvu.

“Želja mi je da u budućnosti pomognem ljude kao što sam sada ja, ljude koji nemaju dobru državu, gdje se ratuje“ , poručio je Milat.

– Napaćeni ljudi žele u Holandiju, Njemačku… –

U prihvatnom izbjegličkom centru u Preševu je Selih iz Sirije, želi da ide u Holandiji.

“Napustila sam svoju zemlju jer se tamo ratuje. Želim otići u Holandiju jer je to divna država i tamo je mir. Želim da prestane rat i da se nekada vratim u Siriju“, rekla je Selih, dodavši:

“Želim novi život u kome nema mjesta za rat“.

Мeđu hiljadama izbjeglica u prihvatnom centru u Preševu je i Jasin iz Palestine. Nervozan je jer kaže da ih nepotrebno zadržavaju, i da bi se registracija izbjeglica trebala brže odvijati.

“Ovdje sam od prošle večeri. Niko nam neće pomoći. Zamislite, ima samo dvoje uposlenih, a nas je ovdje više od dvije hiljade ljudi. Ima mnogo djece, žena, teško je preživljavati ovo. Želim otići u Njemačkoj ili negdje drugdje, jer je u mojoj zemlji veliki rat. Imam dijete, idem za boljim životom“ , istakao je Jasin u razgovoru sa novinarom Anadolu Agency.