New York Times: Balkan postaje testni poligon u novom “hladnom ratu” s Rusijom

Kolijevka Prvog svjetskog rata, Balkan je oduvijek bio bure baruta, mjesto na kojem se carstva, etničke pripadnosti i religije dodiruju i takmiče. Danas, analitičari upozoravaju, regija postaje bojno polje koje sve više podsjeća na novi Hladni rat, piše danas New York Times.

Rusija, kažu, širi svoj uticaj i uvećava etničke tenzije u zemljama koje teže i nadaju se ulasku u Europsku uniju. Njena uključenost natjerala je Brisel da oživi uspavane planove o proširenju EU. Privukla je i pažnju Washingtona koji je zabrinut za sigurnosne rizike koji prijete članovima NATO pakta.

Nakon zajedničkog odgovora Zapada trovanju bivšeg ruskog špijuna i njegove kćerke u Britaniji, koji je rezultirao protjerivanjem 150 ruskih diplomata i obavještajaca, “Balkan je postao još bitniji”, riječi su Marka Galeottija, istraživača s Instituta za međunarodne odnose u Pragu.

“Rusija traži načine da se osveti”, kazao je Galeotti.

Galeotti je u izvještaju za Europsko vijeće za vanjsku politiku napisao kako “Rusija gleda na Balkan kao na ratište u svom političkom ratu, te kako teži da odvuče pažnju i ostvari bolji položaj u nadmudrivanju s Europskom unijom”.

Charles A. Kupchan, bivši direktor Europskog sektora Nacionalnog vijeća sigurnosti u Obaminoj administraciji, kaže kako “Rusija iskorištava posljednji dio Zapadne Europe koji je politički disfunkcionalan”.

Situacija djelimično podsjeća na slučaj Ukrajine, gdje je Rusija u početku pristala da pusti Kijevu da se priključi Europskoj uniji, iako ne kroz NATO. Kasnije je Putin promijenio mišljenje, što je dovelo do revolucije koja je potakla Moskvu da anektira Krim i nadahne secesiju u istočnoj Ukrajini.

Na Balkanu, Rusija potencijalno može unijeti nestabilnost u regiju koja se još uvijek oporavlja od zastrašujućeg rata koji je 1992. počeo raspadom Jugoslavije.

Bosna metafora cijelog Balkana

U Sarajevu, ožiljci rata polako nestaju. Bivši Holiday Inn, sklonište za reportere koje nije imalo prozora, u blizini “Snajperske aleje”, danas je renoviran i radi punom parom, stoji u Timesovom članku.

Vijećnica, monument multikulturalizmu koji je grantairan i spaljen, renoviran je po najvišim standardima.

Ipak, BiH, rasturena zemlja koja je zakrpljena 1995. godine, ostaje nesigurna konstrukcija, potresena korupcijom, slabim liderima i zategnutim odnosima među etnonacionalnim zajednicama – što je istovremeno metafora cijelog Balkana.

Jedna je to od nekoliko ključnih tačaka ulaza koje Rusija pokušava iskoristiti, kaže Kupchan, dok lider “poluautonomne regije Republike Srpske”, Milorad Dodik, nastavlja pritiskati i zahtijevati nezavisnost i referendum. Neke od ostalih tačaka su Makedonija, te Kosovo i Srbija.

Svjesna ruskog uplitanja, Europska unija nudi Bosni i ostalih pet balkanskih nacija – Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i Kosovu, ulazak u EU pod uslovom da se temeljito strukturalno reformišu.

Skepticizam s kojim ove zemlje posmatraju Brisel je dubok. Mnogi sumnjaju u iskrenost Europske unije koja je iz dana u dan sve više populistička. Oprezni su zbog vala migranata i slučajeva Rumunije i Bugarske, koje su postale članice prije nego što su bile spremne za to.

Junckerova greška

Niko ne vjeruje da su zemlje Balkana spremne da se pridruže EU.

Prije četiri godine, šef Europske komisije Jean-Claude Juncker, kazao je da više neće biti brzih i nepromišljenih proširivanja bloka, i uspavao nade Balkana za ulazak u EU.

Makedonski ministar vanjskih poslova Nikola Dimitrov, kazao je kako se osjećaju kao da su “zaključani u čekaonici bez izlaza.”

“Juncker je napravio grešku kazavši kako nije zainteresovan za proširenje, EU je sklonila pogled na nekoliko godina, a posljedice su bile štetne”, kaže Carl Bildt, bivši ministar vanjskih poslova Švedske i poslanik UN-a za Balkan.

Ipak, izlaskom Britanije iz EU i sve većom zainteresovanošću Rusije za regiju, Europska unija se predomislila i izložila relativno detaljan plan za Balkan. Čak su najavili da bi, ako sve bude teklo po planu, Srbija i Crna Gora, jedine dvije zemlje trenutno aktivno uključene u proces ulaska, mogle ući do 2025.

Strategija Europske unije za Zapadni Balkan, objavljena u februaru, iznijela je šest inicijativa: vladavinu prava, sigurnost i migraciju, socioekonomski razvoj, transport i energetsku povezanost, digitalnu agendu, te “pomirenje i dobre komšijske odnose”.

Bugarska, trenutni predsjedavajući Europske Unije, održat će specijalni balkanski samit u maju. U Europskom vijeću Balkan će biti tema u junu, a Britanci će u julu održati samit o Zapadnom Balkanu, tik prije nego što NATO održi sličan sastanak u Briselu.

“Vrijeme je da se završi ono što je trebalo 1989. Postavili smo 2025. kao indikativan datum za Srbiju i Crnu Goru, koji je istodobno realističan i jako ambiciozan”, kazao je Johannes Hahn, komesar Europske unije zadužen za proširenje.

Bildt je bio manje entuzijastičan, kazavši kako će vrijeme pokazati da li je to “realistično ili ne”.

Mnogi misle da se radi o jako ambicioznom planu, zato što EU insisitra da države prvo riješe brojne, često strastvene granične razmirice. Takođe, ne treba ignorisati ni interne probleme, kaže izvještaj EU-a.

“Države Balkana pokazuju jasne znakove organizovanog kriminala i korupcije na svim nivoima vlasti i administracije, kao i jaku isprepletenost javnih i privatnih interesa”, stoji u izvještaju.

Naglašavaju se i jaki dokazi za “političko miješanje u rad medija i kontrolisanje istih”, kao i manjak nezavisnosti sudstva.

Dodavši na to nekompetitivnu ekonomiju i bijeg omladine u inostranstvo u potrazi za boljim zaposlenjem, perspektiva nije tako svijetla.

Savršeno okruženje za Moskvu

Međutim, i Amerikanci pokazuju sve više interesa. Washington je ponovo zabrinut zbog “povećanja ruskog uticaja”, ističe A. Ross Johnson.

Rusija je obznanila kako smatra ekspanziju NATO-a na Zapadni Balkan neprihvatljivom, a Moskva je navodno imala svoje prste u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori 2016. godine, prije nego se ova zemlja pridružila NATO-u.

Rusija se pokušava ustabiliti u regiji, koristeći zvanične državne načine, ali i kroz biznis, tako da ako balkanske zemlje uđu u EU, “donijet će ruski uticaj sa sobom”, kaže Galeotti.

Strategija je slična uticaju Kine i Rusije u Grčkoj i Kipru, gdje Rusi peru novac pretvarajući ga u eure.

Bildt naglašava ruske investicije u kritičnim tačkama srbijanske infrastrukture, kao što je energetski sektor. Iako su ruske investicije blijede u usporedbi sa onima iz EU, Srbiju po prirodi privlači Rusija, njihova bratska hrišćanska zemlja, čiju pomoć pamte još od dana rata na Kosovu, ističe New York Times.

Galeotti naglašava kako EU ne pazi dovoljno na situaciju u Srbiji. “Veoma je opasno, i savršeno okruženje za Moskvu da igra svoje igrice.”

Prema njegovim riječima, EU bi trebala ponuditi bolje nagrade za institucionalnu reformu, ali i jače sankcije za neispunjavanje istih.

Norbert Rottgen, čelnik Komiteta za vanjske poslove njemačkog Bundestaga, skeptičan je u slučaju primanja balkanskih zemalja u EU.

“Da li ćemo stvarno postići stabilnost ako balkanske zemlje uđu u Europsku uniju. Ako dobijemo još krhkih zemalja, postat ćemo i mi takvi. Te zemlje podložne su stranim uticajima, zato moramo biti jako strogi po pitanju proširenja”, zaključio je Rottgen.

Ironija je, kaže Bildt, što bi Jugoslavija, da postoji i danas, sigurno bila članica Europske unije, čak i prije Bugarske i Rumunije.

Kupchan kaže da ostaje optimističan, i da će se ova priča završiti ulaskom zemalja bivše Jugoslavije u Europsku uniju, samo je pitanje kad.