Previranja u SDS-u: Tadićev i Babićev udar na Bosića

Velika akcija pravljenja stranke u stranci, koju je predvodio Ognjen Tadić doživjeće slom, uspije li vrh SDS-a onemogućiti održavanje nove sjednice skupštine Gradskog odbora SDS, na kojoj bi se izabrao predsjednik tog tijela.

Na sjednici upriličenoj 29.08. ove godine, Tadić je doživio fijasko, a njegovi planovi pali u vodu, jer nije bilo kvoruma: delegati su se pobunili protiv njegove namjere da za predsjednika GO SDS Banjaluka imenuje Branka Blanušu.

Takođe su ukazali na nerad GO SDS i iskazali razočarenje nedostatkom političke borbe i unutarstranačkim igrama i igricama koje su prouzrokovale depresiju, raskole i sukobe u tom tijelu. I SDS u Banjaluci doveli u potpuno defanzivan položaj, koji se razvija u negativnom pravcu i prijeti raspadom.

Tadić je sopstveni debakl pokušao prikriti manipulacijom da mu članovi GO ne dozvoljavaju da se makne sa pozicije predsjednika tog tijela, što je notorna neistina. Dapače, većina želi da on ode i ne želi Blanušu, kojeg Tadić i dalje gura na čelo GO.

Stranu koja je suprotstavljena Tadiću predvodi Davor Šešić, narodni poslanik. Ne nazire se pozitivan ishod ni za jednu od sukobljenih strana, a vrh stranke još uvijek vaga da li da se otvoreno umiješa ili ne, (iako je već trebao reagovati uvodeći povjerenika, kako kratkoročno najefikasnije rješenje, što bi spriječilo dalje raskole).

Vaganje je tipično za vrh SDS-a i uvijek je na štetu te stranke, ali oni ne odustaju od svoje politike, koja svjedoči da im je potrebno pet godina da utvrde ono što je golim okom vidljivo sve to vrijeme.

Kompromiserstvo zarad lažnog mira u stranci sapelo je SDS i dovelo u situaciju da se već godinama sapliću sami o sebe – kamen su koji ne mogu da preskoče niti zaobiđu, a svi potezi koji su značili razračunavanje sa onim koji su svjesno urušavali stranku bili su povučeni nakon što je postalo bjelodano da ništa drugo ne može da se učini. Posledica takve politike je odlazak četiri poslanika u protivničke redove i, ranije, gubitak izbora za gradonačelnika Banjaluke. Za šta je SDS glavni krivac, jer nisu imali snage da vjeruju sopstvenim očima.

SDS je danas ponovo u takvoj dilemi: Da li da vjeruje sopstvenim očima i javno prizna da Tadić&co prave stranku u stranci, sa namjerom ili osvajanja SDS-a ili njegovog cijepanja ili da i dalje drži glavu zabijenu u blato, lažno se uljuljkujući da je sve što se dešava u GO SDS u Banjaluci posledica Tadićeve neodgovornosti i malih unutarstranačkih igrarija.

Stranka u stranci

Plan Stranka u stranci projektovao je sledeću situaciju: Ognjen Tadić potpredsjednik SDS-a, Vlado Babić generalni sekretar SDS-a, Branko Blanuša predsjednik Gradskog odbora SDS Banjaluka.

Ovakav raspored znači da Trojka ima direktan uticaj na sve odluke stranke, direktan uvid u kompletan rad stranke, plus potpunu kontrolu nad finansijama stranke i mogućnost uzdrmavanja stranke preko GO SDS Banjaluka u opciji da Tadiću i Babiću ne prolaze sve „ideje“!

Jednostavnije rečeno, plan je detronizacija Mladena Bosića bez unutarstranačkih izbora i pretvaranje SDS-a u privatno vlasništvo grupe tajkuna i notornih kriminalaca koji stoje iza Tadića i Babića. Interesantno je da dio njih ima značajan uticaj i u SNSD-u, primarno kroz nelegalne poslove. Realizacijom ovog plana i SDS bi bio privatizovan, kako što se to desilo nedavno SNSD-u, unutar kojeg je pobijedio tajkunsko-kriminalni lobi, a Milorad Dodik sveden na sredstvo menadžerskih grupacija švercersko-pljačkaške provenijencije.

Ono što je paradoks, jeste da vrh SDS-a zna za ove Tadićeve planove, jer su na njih upozoreni i iz Beograda i iz Međunarodne zajednice, ali nije reagovao na vrijeme sapet tradicionalnim neviđenjem šume od travke.

Nizak nivo bezbjednosne kulture kako Tadića, tako i Babića, zainteresovanim za dešavanja unutar SDS-a lako je otkrio stvarna izvorišta htijenja dvojca. Blanuša je tek lutka na koncu i potpuno nebitan izvan te uloge.

Beograd je u nekoliko navrata ukazao Bosiću na Tadićeve ciljeve i njegove i Babićeve veze sa osobama iz najmračnijeg dijela SDS-ove ratne/poratne istorije, ali malo je tu reakcije bilo. Beograd je Bosiću ukazao i na notornu nesposobnost najbližih saradnika iz organizma stranke („Vaši najbliži saradnici su nula“!), ali i tu su pomaci puževi.

Babić je ključna figura plana

Netačno je i mišljenje da je Tadić ključni igrač cijele ove postavke. On jeste zadužen (u bukvalnom smislu te riječi) za njeno provođenje, ali najznačajniji dio plana je dovođenje Babića na izvor informacija i para, a to je pozicija genseka. I zaista, sva tri procesa, demisioniranje Tadića sa pozicije predsjednika GO SDS, pokušaj implementacije Blanuše na tom mjestu i imenovanje Babića za vd genseka SDS-a, odvijaju se istovremeno;

To zorno svjedoči da je riječ o projekciji, preciznom planu, a ne neodgovornosti Tadića i njegovoj navodnoj uplašenosti od narednih lokalnih izbora. I ta uplašenost postoji, ali ona nije primarni, već sekundarni razlog.

Navedeno svjedoči i da je Tadić tek mostobran preko kojeg je Babić ubačen (u punom smislu te riječi) u SDS.

Da sve navedeno i nije potpuno precizno (a jeste) Tadić više ne zaslužuje nikakvu šansu, jer je rasturio Gradski odbor bez ikakve potrebe. I natjerao stranku da se bavi sama sobom, a ne brojnim problemima u RS.

Uz to, Tadić&Babić opkolili su se kvaziintelektualcima, poltronima koji guraju svoje lične veze kao kadrove, a pristojnost mi ne dozvoljava da opisujem karakter tih veza.

Stvari su u privatizaciji SDS-a već otišle podaleko, jer je Babić, odmah po postavljenju za v.d. genseka javno obznanio da Davor Šešić, narodni poslanik, više ne može ući u prostorije stranačke centrale.

Otkaz Babiću

Izbor Babića za v.d. genseka dokaz je i da SDS nije daleko odmakao „u promjenama“ za koje se javno zalaže.

Nakon što je SDS zauzeo vlast na nivou BiH, Babić je uposlen u Ministarstvo odbrane, ali nije dolazio na posao. Dobio je otkaz koji mu je uručio Boris Jerinić, zamjenik ministra odbrane BiH i potpredsjednik SDS-a.

I šta se desilo: Umjesto da vrh SDS-a javno obznani odličan Jerinićev potez (koji je krajnje atipičan i neuobičajen u partokratiji i stoga zaslužuje aplauze), oni sve guraju „pod tepih“, štite Babića i postavljaju ga za vršioca dužnosti generalnog sekretara!

Takav način djelovanja je ispod svakog nivoa i ukazuje da su promjene za SDS još uvijek misaona imenica, a da je Jerinićev postupak nažalost tek incident.

Nakon svega, pitanje je da li će SDS uspjeti da zaustavi razarajuće trendove u stranci, i da konačno u Banjaluci ponudi rješenje kojeg se neće stiditi, kao što je to bio slučaj prethodnih četiri godine; Rješenje koje neće biti podla prevara i građana i najvećeg dijela SDS-a.

Odgovor na ovo pitanje, direktno će ukazati i da li je namjera SDS-a, nakon eventualnog osvajanja vlasti u RS, nastaviti vladavinu po principima mentalne pornokratije u plutokratskom društvu (sa malom promjenom u prvom timu oligarha), kakvu su Dodik&Režim doveo do savršenstva. To ne bi bilo ništa novo, nikakva promjena, već samo bijedna kopija antinarodne i anticivilizacijske vlasti. A takvih impresija iz SDS-a ne manjka.