Dobre i loše strane Tillersonove smjene

Smjene u vrhu američke administracije glavna su tema kolumnista vodećih britanskih i američkih časopisa, čiji se novinari, između ostalog, bave time ko će žaliti za Rexom Tillersonom, a ko ne, ali i pitanjem – hoće li Mike Pompeo biti bolji ili gori?

Oni podsjećaju i na sve nedostatke Tillersonove vladavine u State departmentu, ali i na izazove koji se nalaze pred novim državnim sekretarom.

“Rex Tillerson će nedostajati samo nekolicini ljudi, ali sigurno neće zvaničnicima State departmenta čije je živote preokrenuo reformom koja, kako se čini, nije imala nikakav cilj. Neće nedostajati ni diplomatama i stručnjacima koje je ignorisao i podrivao, kao ni stranim diplomatama,” piše Anne Applebaum na početku svog komentar u Washington Postu posvećenog odlazećem državnom sekretaru SAD-a.

Tillerson nije imao impresivnu zaleđinu u diplomatiji i politici, i niko nije bio siguran da ga predsjednik sluša, a samim tim i da li je onda vredno razgovarati sa njim, piše Applebaum.

Nedavno sam višeg zvaničnika u američkoj diplomatiji pitala o metežu koji je konstantan, piše ona: Kako neko radi na dugoročnim projektima u tom haosu i zar twittovi predsjednika Trumpa nisu zbunjujući?

“Samo ih ignorišemo”, citirala je odgovor jednog diplomate, “i nastavimo s poslom.”

“Čini se da je to bio i Tillersonov modus operandi – ali se obio o glavu. Očigledno, Trump ne želi državnog sekretara, niti bilo kog člana kabineta, koji ignoriše njegove twittove i nastavi da radi po svom,” ocjenjuje autorka Washington Posta, i dodaje: “On želi nekoga ko će reagovati na njegove stalne promjene raspoloženja i ko će mu se prilagoditi.”

Ako odluči da nedelju dana vrijeđa lidera Sjeverne Koreje, on ne želi da čuje primjedbe, piše Applebaum. Ako odluči sljedeće nedelje da želi da leti za Pjongjang, onda ne želi ni tada da čuje nekakve kritike. On živi u svijetu fantazija, odnosno onoga što sam stvara, a to je neprestana televizijska emisija u kojoj je on jedina zvezda. On ne želi ljude koji mu stalno govore da stvarni svijet izgleda drugačije, kao i da ekstravagantni potezi mogu imati teške posljedice. Iz tog razloga, osjetiće da je Tillerson otišao. On je bar živio u stvarnom svijetu i nosio se sa realnim stvarima. Barem je bio na čelu kompanije koja je kupovala i prodavala naftu i gas i nije zarađivala profit od “brendova” i oglašavanja, piše komentatorka Wahington Posta.

Umjsto Tillersona, sada ćemo imati Mikea Pompea, direktora CIA-e koji se, na zahtjev predsjednika, složio da se sastane sa teoretičarima zavjera koji vjeruju da Rusija nije hakovala Demokratski nacionalni odbor i koji je u izvještaju svoje agencije lagao o miješanju u izbore, zaključuje Applebaum.

“Drugim riječima, uskoro ćemo imati državnog sekretara koji je pristao da dijeli bar dio Trumpovog svijeta fantazije. Očekujte da će se spoljna politika SAD promeniti u skladu s tim.”

Otkaz Rexu Tillersonu bio neophodan zbog nacionalne bezbjednosti

Likom i djelom Rexa Tillersona na mnogo oštriji način, ali i novog državnog sekretara Mikea Pompea, bavio se još jedan autor Washington posta, Hugh Hewitt.

Bilo je teško naći nekoga u Bijeloj kući da kaže lošu riječ o karakteru ili ličnosti Rexa Tillersona ili dobru riječ o tome kako je obavljao svoju funkciju u državi, piše on.

Ključna mjesta ostaju nepopunjena, uključujući podsekretara za kontrolu naoružanja i pitanje međunarodne bezbjednosti i predstavnika SAD u misiji UN u Ženevi. Ova dva pitanja imaju direktnu vezu sa time kako će SAD kontrolisati da li Iran poštuje dogovor o nuklearnom naoružanju postignut tokom Obamine administracije.

Kancelarija državnog sekretara za upravu takođe je prazna, iako su veterani birokratije, koji su radili u vrijeme prethodnih republikanskih predsjednika, na raspolaganju.

Tillerson takođe nije uspio da kandiduje ni ključne ambasadore, kao što je Richard Grenell​ koji treba da obavlja funkciju ambasadora u Njemačkoj, najvažnijoj ne-nuklearnoj snazi na svijetu. Druge važne ambasade, poput onih u Južnoj Koreji, Turskoj i Južnoj Africi, nemaju čak ni kandidate za ambasadore, mada ih ima mnogo vrlo kvalifikovanih, piše Hewitt.

Bila je to iznenada i donekle gruba promjena, ali neophodna za nacionalnu sigurnost, smatra kolumnista Washington Posta. Sada, ako demokratski senatori, koji su zaustavili toliko imenovanja koja se odnose na zaštitu odbrane i interes nacije, budu sarađivali sa republikancima u Senatu, naporan rad na suprotstavljanju sve jačoj Kini i sve nepromišljenijoj Rusiji može biti ubrzan.

Guardian: Tillerson bio katastrofalan za Ameriku, a Pompeo bi mogao biti gori

Čini se da je novi državni sekretar spremniji od prethodnog da prati Trumpova pravila – i to je vrlo opasna naznaka, piše londonski Guardian.

Tillerson odlazi kao jedan od najgorih državnih sekretara američke istorije. Ipak, s njegovim odlaskom i postavljanjem Mikea Pompea dosadašnjeg direktora CIA-e na njegovo mjesto, stvari bi mogle postati mnogo gore za američku nacionalnu bezbjednost.

Donald Trump je jasno iznio svoj stav prema diplomatiji još prvog dana predsjedavanja. Odnosno da on gleda na spoljnu politiku kao zadatak za vojsku, a ne za državnu službu, smatra londonski list.

Predložio je ogromno povećanje vojnog budžeta, pokušavajući da smanji budžet državnih službi za trećinu.

Iako Trampovo nepoštovanje diplomatije nekad nije bilo sasvim jasno, dao je sve od sebe da aktivno potkopa svog državnog sekretara, kritikujući ga u nekoliko navrata u javnosti.

Stoga, činjenica da ga je putem Twittera obavijestio o otpuštanju ne bi trebalo da je iznenadila Tillersona, ocjenuje list.

Predano je radio kako bi opustošio državne službe, ne ispunjavajući ključne zahtjeve pozicije koju je obavljao, i to kroz stopiranje zapošljavanja, što je na kraju doprinijelo jačanju neprijateljskog okruženja i niskom moralu, ocjenjuje njegov rad ovaj britanski medij.

Najviše državne diplomate podnijele su ostavku tokom prošle godine, što je pokrenulo talas odlazaka diplomata na svim nivoima, a samim tim i slabljenja diplomatskog kora.

Guardian procjenjuje da bi trebalo nekoliko godina da se izgradi državni sektor nakon štete koju su naneli Trump i Tillerson.

Predvodeći Ameriku u pregovorima sa svijetom, smatra list, Tillerson je bio totalna katastrofa, ali su ipak njegovi politički stavovi bili znatno umjereniji od onih koji su direktno stizali od Trumpove administracije.

Ako i kada Pompeo zamijeni Tillersona, trebalo bi da budemo duboko zabrinuti zbog njegovih ratobornih pogleda koji bi Ameriku mogli dovesti do presudnih odluka u spoljnoj politici, smatra londonski dnevnik.

Ovakav razvoj događaja mogao bi biti dokaz da bez obzira koliko stvari loše izgledaju, u administraciji Donalda Trumpa, uvijek može biti gore, zaključuje Guardian.

Kako će izgledati State department?

I diplomatski dopisnik Guardiana Julian Borger se bavi aktuelnim rotacijama na ključnim državnim pozicijama i ocjenjuje da je Tillerson bio loš menadžer imajući u vidu da je postavljen na ovu poziciju zbog navodnog korporativnog iskustva. Većina stručnjaka i šefova odeljenja se osećala potcenjeno i isključeno iz donošenja odluka, u kojima je dominirala manja skupina okupljena oko Tillersona.

U poređenju s njim, Pompeo ima značajnu podršku CIA-e, gdje se smatra prvakom agencije i efikasnim menadžerom. Čini se i da ga predsjednik sluša, a to je za osoblje u državnim službama, kao i za spoljne saradnike, značajno poboljšanje.

Nedostatak je što se diplomatima, američkim i savezničkim, možda neće svidjeti ono što čuju. Tillerson je garantovao faktor kontinuteta u spoljnoj politici SAD-a, i barem neku uzdržanost ili protivtežu nekim od Trumpovih poteza u vezi s Iranom, Rusijom, Sjevernom Korejom, trgovinom i klimom, smatra Borger. U većini slučajeva ovo će se promijeniti. Pompeo se pokazao prije svega kao lojalni saradnik.

Postavlja se pitanje koliko dugo može totalna lojalnost preživeti u odnosu na zahtjeve vođenja američke državne diplomatije, kaže na kraju novinar Guardiana.