Kako prepoznati “tempirane bombe” u izbjegličkom valu?

Izbjeglička kriza koja potresa Evropu nema svoj epicentar u Bosni i Hercegovini, ali smo daleko od pomisli da ćemo to preživjeti bez ikakvih posljedica. Štaviše, one bi mogle biti jako ozbiljne, prije svega za državu i njene organe, koji ne mogu da osmisle ni metode za zbrinjavanje vlastite sirotinje i nezaposlenih. Kako tek da pomognu hiljadama ljudi koji stižu izdaleka i koje će put sigurno dovesti i k nama.

Neke prognoze govore da bi 20-tak hiljada Sirijaca i Iračana moglo da “zaluta” u BiH. Oni će sigurno biti nesrećni što, bar privremeno, stižu u najsiromašniju zemlju Evrope, iako nema dvojbe da će ovdje ljudi učiniti sve da im pomognu. Uostalom, naši humanitarci već sakupljaju pomoć i šalju je u Srbiju. Prosječan Bosanac i Hercegovac će leći i na pod sobe da bi nesretnike iz daljine smjestio na neko vrijeme u svoj krevet. Podijeliće s njima i svoj oskudni obrok hrane i time nadomjestiti nemoć neorganizovane države u kojoj je budžet davno ispražnjen za sve moguće namjene.

No, država ima i drugu brigu. Sa masom nesretnika sigurno se švercuju i opasni tipovi, od kojih će neki ovdje pokušati da ostanu i da u jednom trenutku razmahnu zastavu svoje “revolucije”. ISIL je pri tome dežurni naziv za nešto što se zove terorizam, a čime se bave mnoge grupacije zavjerenika u zemljama iz kojih je stigao ovaj val izbjeglica.

Državni sigurnosni organi kažu da su za to spremni, da će pod sitnim mikroskopom tražiti takve osobe. Njima su na umu mnoge najave, od prije godinu dana, da će ISIL upravo na Balkanu da instalira svoju glavnu evropsku bazu.

“Velika izbjeglička kriza neće mimoići ni BiH, u kojoj i SIPA i OSA i graničari, ali i građani, trebaju biti krajnje ozbiljni – i humani i oprezni”

Tada se mislilo da su u pitanju samo prazne prijetnje. No, one sada postaju realnost. One tjeraju organe sigurnosti ne samo da pomno preispituju ko je izbjeglica, a ko “trojanski konj”, nego i da pročešljaju sva gnijezda radikalizma koja su odranije formirana u BiH. Vehabistički pokret prvi je na listi sumnjivih. Vjerujem da SIPA i OSA već rade na njihovom laserski prodornom snimanju, da pomno izučavaju ponašanje osoba koje su se vratile sa ratišta na Bliskom i Srednjem istoku.

Od BiH se očekuje da u globalnoj borbi protiv ekstremizma da svoj doprinos, pogotovo protiv tzv. islamističkih terorista. Ipak, mislim da vođe antiterorističke alijanse nisu naivne da se oslanjaju samo na nas. Nije BiH ni za šta ozbiljno osposobljena, u svemu joj treba pomoć. Stoga bi bilo dobro da već sada i SIPA i OSA, kao i naši graničari, imaju “šaptače” sa strane, da nam je stavljena na raspolaganje i tehnika koju nemamo, a koju su jake države ubrzano razvijale za otkrivanje sumnjivih osoba.

Među opasnostima s kojim ćemo se suočiti važna je i sklonost srpske politike da preuveličava prisustvo tzv. islamističkog raspoloženja i militantnih grupa u BiH. Izgreda će sigurno biti, pa će biti i pokušaja da se i svi naši muslimani strpaju u istu vreću sa onim nevaljalcima koji do nas dođu.

“Među opasnostima s kojim ćemo se suočiti važna je i sklonost srpske politike da preuveličava prisustvo tzv. islamističkog raspoloženja i militantnih grupa”

I kad izbjeglička masa krene iz BiH, kad ovdje ostane dio tih “tempiranih bombi”, sračunatih da za godinu-dvije pokušaju da detoniraju, možemo biti sigurni da će neki politički krugovi govoriti o hiljadama “spavača” kojim su na meti nemuslimani. Uostalom, vidjećemo koliko će Dodik nastojati da izvuče prljave koristi iz objektivno složenih okolnosti u koje ćemo zapasti.

Sa ovim izbjegličkim valom problem se neće okončati. Kad Evropa nekako udomi, na primjer, milion Sirijaca i Iračana, to bi mogao biti pucanj za start nove trke, čijim učesnicima bi moglo postati još više ljudi iz kriznih područja na kojim uglavnom žive muslimani. Time bi i naboj reformi, koje vlast mora da provodi u BiH, mogao da splasne i da se ti problemi sa izbjeglicama koriste kao izgovor za nerad na ekonomskim i drugim promjenama.

Napokon, na iskušenju je i razboritost naših muslimana. Oni vidno saosjećaju sa teškom sudbinom svojih istovjernika sa istoka. Na internetskim mrežama se to poredi sa “bešćutnim” odnosom prema Bošnjacima tokom rata devedesetih godina, kada su bili izloženi brojnim zločinima, čak i genocidu kakav je izvršen u Srebrenici.

Među našim Bošnjacima nema velikog potencijala za radikalizam. No, majstori zla i režiseri konflikata koristiće svaku priliku koja im se ukaže da bace ljagu i sumnju na ovdašnje muslimane. Ni sa tim predrasudama i podmetanjima nećemo se lako nositi. No, vjerujem da ćemo im ipak odoljeti.