Samra Filipović-Hadžiabdić: Lideri političkih partija odlučuju o svemu
Kao građanka nisam uopšte zadovoljna pozicijom građana ni građanski u Bosni i Hercegovini, a onda, mogu reći, naročito žena, jer je težak položaj uopšte stanovništva BiH, a znamo da su žene vulnerabilna (osjetljiva) grupa i da im je samim tim položaj teži, rekla je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) povodom Međunarodnog dana žena Samra Filipović-Hadžiabdić, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH.
“Ne možemo da ne kažemo da postoje pomaci u određenim oblastima, ali također, u određenim oblastima postoje poteškoće. Naravno, treba da budemo na jedan način ponosni i da ne gledamo sve crno, ali to ne znači da treba da okrenemo i glavu od problema koji su gorući i postojeći u BiH”, istakla je Filipović-Hadžiabdić.
BiH se može, navodi, pohvaliti legislativom, zakonima i politikama, strategijama vezano za oblast ravnopravnosti spolova i zabranu diskriminacije, jer se kroz tu oblast poboljšava oblast žena.
“Međutim, rješenja za postizanje i dostizanje ravnopravnosti spolova nisu jednostavna i nisu brza. To se mora shvatiti i zato se kontinuirano mora raditi. Kažu da je za promjenu politike potrebno dva-tri mjeseca, za promjenu u poboljšanju u ekonomiji osam godina, a za promjenu svijesti tri generacije. Dakle, generacije i generacije neophodno je da rade na promjeni svijesti, da se bore protiv diskriminacije, na promjeni stereotipa i predrasuda. Svi zajedno, uz podršku medija, moramo raditi na promjeni svijesti. Jer, evo, svjedoci smo vezano za neka vrlo očigledna pitanja seksualnog uznemiravanja, čitamo po portalima kako je to poprilično uvriježeno ponašanje i ne smatra se nedoličnim. Dakle, jako je puno potrebno raditi na promjeni svijesti i podizanju standarda i našeg stanovništva tako da bi iskorijenili diskriminaciju, da bi iskorijenili uznemiravanje i seksualno uznemiravanje”, ističe Filipović-Hadžiabdić.
Porodilje i trudnice u nezavidnom položaju u BiH
Potrebno je, napominje, da se podigne svijest, kao prvo, javnih osoba i u politici i u društvenom životu, koji treba da budu primjeri.
“Međutim, kod njih još uvijek ne vidimo te promjene. A, onda i uopšte svijest javnosti”, ističe Filipović-Hadžiabdić.
Problemi koje je istakla u BiH, koji su gorući, a vežu se za pitanja statusa žena, odnosno položaja žena, svakako su pozicije žena na tržištu rada.
“Mi znamo da je problem nezaposlenosti gorući problem svih građana i građanki u BiH, ali tu su žene više pogođene i po procentima zastupljenosti u nezaposlenosti, odnosno kao neaktivna radna snaga smo na posljednjem mjestu u Evropi, što treba da nas zabrine, jer znamo da ekonomski ovisna žena je apsolutno lakša meta i žrtva domaćeg nasilja i diskriminacije i svega onoga što ne treba da bude”, navodi Filipović-Hadžiabdić.
Tu je, kaže ona, i problem statusa porodilja, jer, nažalost, na cijeloj teritoriji BiH nije na jednak način riješeno pitanje naknade za porodiljsko odsustvo.
“U RS-u je to poprilično dobro riješeno i poprilično redovito. Porodilje dobivaju svoju naknadu kroz Fond. Međutim, u Federaciji BiH od kantona do kantona su različita rješenja i, evo, nadamo se da inicijativa koju je pokrenuo Klub parlamentarki u Parlamentu FBiH će uroditi plodom, da ćemo dobiti zakonsko rješenje koje ne diskriminira porodilje. Također, imamo informacije da se često dešava kod poslodavaca da otpuštaju žene koje su trudne, kao i da ne primaju trudne žene. Mi znamo kako nam izgleda demografska slika, ali nažalost, naši poslodavci nisu toga svjesni, što činjenicom da nema olakšica od države, što činjenicom da ne postoji svijest razvijena, društvena odgovornost. Tako da se često dešava da ne budu primljene ili dobiju otkaz”, navodi Filipović-Hadžiabdić.
S druge strane, ističe, ohrabreni su, jer imaju podatke da su sudovi reagovali po tužbama i da su neke riješili u korist žena.
“Međutim, svjedoci smo da su žene zaista žrtve diskriminacije i to nije samo u BiH, već i u zemljama okruženja, a to je prisutno i u čitavom svijetu, ali ne znači da ne treba da se borimo protiv toga. Postoje mehanizmi, mada i žrtve i diskriminacije i nasilja su obeshrabrene na neki način da traže podršku. Apelujem i ovim putem da postoje mehanizmi, da se mehanizmi trebaju koristiti, jer na taj način krčimo i put budućim generacijama i u podizanju svijesti, a i u poboljšanju naše prakse vezano za zaštitu žrtava i diskriminacije i nasilja i po oljšanja samim tim položaja žena u društvu”, stava je Filipović-Hadžiabdić.
Kada je u pitanju Zakon o ravnopravnosti spolova BiH, koji je lex specialis, i njegova neprimjena, sagovornica AA smatra da je to problem poimanja demokratije u bh. društvu i među bh. političarima.
“Jedan od stubova demokratskog društva je svakako vladavina prava. Vladavina prava znači da se zakoni moraju primjenjivati. Nažalost, u bh. društvu još uvijek vlada stav i mišljenje kako zaobići zakon. Mi se nadamo i apelujemo da se zakoni provode. Kao Agencija za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava BiH, mi ćemo i ove godine, pošto je ovo izborna godina, pokrenuti inicijativu, ne opredijeljenosti političkih partija prema Zakonu o ravnopravnosti spolova BiH nego idemo korak dalje, a to je odgovornost političkih partija spram Zakona o ravnopravnosti spolova BiH”, ističe Filipović-Hadžiabdić.
Zatvorene liste na izborima bi bile u korist žena
Apsolutno, ističe direktorica Agencije za ravnopravnost spolova BiH, nema dovoljno žena na mjestima odlučivanja u BiH. U parlamentima i skupštinama je taj procenat 23 posto, a u Evropskom parlamentu je 29 posto.
“Znamo da je 40 posto manje zastupljenog spola nivo i norma koju zahtijeva Vijeće Evrope od svih članica. Međutim, ja moram da kažem da izborni sistem BiH uopšte nije naklonjen ženama, a ja bih se usudila reći kao građanka, da nije naklonjen ni građanima i građankama BiH. Jer, i ja lično imam problem kada su opšti izbori. Izgubim se u svim tim izbornim listama, tako da se često pitam kako manje obrazovane osobe ili možda osobe koje nemaju iskustva kako se snađu. Pri tome, treba naglasiti da je kod nas poluotvoreni sistem kandidacijskih listi. Tako i pored kvote koje imamo na kandidacijskim listama, mi ne dobijemo 40 posto žena koje su zastupljene na kandidacijskim listama. Često na međunarodnim konferencijama kada se pravi usporedba prisustva, odnosno učešća žena u parlamentima, ja tu imam problem i uvijek ga iskažem da ne možemo komparirati različite sisteme. Ne možemo miješati kruške i jabuke. Možemo se komparirati samo sa državama sa (polu)otvorenim listama i preferencijalnim sistemom. Te se države ne mogu komparirati naspram država koje imaju zatvorene liste”, ističe Filipović-Hadžiabdić.
Agencija za ravnopravnost spolova BiH Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, kaže Filipović-Hadžiabdić, zajedno sa Komisijom za ravnopravnost spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, pokretala je inicijativu za zatvaranje liste.
“Međutim, tu dolazimo, odnosno imali smo intervencije Ureda visokog predstavnika, jer se smatra da zatvorene liste nisu dovoljno demokratične. Tu su različiti stavovi. Ja ne vidim veću demokratičnost u našim političkim strankama i pri poluotvorenim listama. Ja još uvijek vidim jako prisustvo volje i odlučivanja lidera političkih partija. Tako da nisam vidjela velikog razloga, možda iz razloga što se ne razumijem previše u izbore, ali toliko mislim da mogu shvatiti i intervenisati, da bi ovo zaista poboljšalo poziciju žena”, navodi Filipović-Hadžiabdić.
Žene, kada su pojedinačno ili u malom broju prisutne u parlamentima i u izvršnim tijelima, navodi ona, to postaje veći problem pitanje ravnopravnosti spolova, jer ukoliko one dođu u poziciju da se bave ovim pitanjima, budu mete određenih stranačkih kolega utoliko što se ove teme smatraju slabim.
“I na taj način se potencira njihova slabost umjesto da se potencira njihova jačina, ustvari. U teoriji samoj, a i u praksi, evo, kroz Vijeće Evrope 30 do 40 posto manje zastupljenog spola se smatra kritičnom masom. I ne zove se džaba kritična masa, jer upravo to je onaj minimum koji zahtijeva prisustvo manje zastupljene grupe da bi ta grupa bila u mogućnosti da ostvari odrđene ciljeve te grupe. I to su razlozi zbog kojih žene i u zakonodavnoj i u izvršnoj vlasti nisu u mogućnosti, čak iako su prisutne, da mijenjaju određene stvari”, naglašava Filipović-Hadžiabdić.
Istanbulsku konvenciju provesti kroz zakonodavstvo
U društvima kao što je bosanskohercegovačko, naglašava, gdje imamo s jedne strane ekonomske probleme, vrlo očitog siromaštva, i s druge strane, velike političke probleme, ne može se očekivati ni smanjenje nasilja.
“Jer, znamo koji su uzroci nasilja. I, naravno, BiH u tom smjeru mora da radi na prevenciji nasilja. Moram reći i istaći jednu veoma važnu činjenicu i pored svih ovih negativnosti koje sam navela, BiH je šesta država koja je ratifikovala Istanbulsku konvenciju, odnosno konvenciju Vijeća Evrope čiji je cilj prevencija i borba protiv rodnozasnovanog nasilja nad ženama i djevojčicama. Naravno, nije se zaustavila priča na ratifikaciji. Urađeno je puno stvari i u entitetima, kao što je promjena zakonodavstva, kao i potpisivanje protokola među institucijama koje su obavezne da djeluju u slučaju nasilja. A, Agencija za ravnopravnost spolova BiH je dobila jedan grant USAID-a upravo vezano za ovu temu. Naša je želja, jer za godinu dana smo dužni da pošaljemo međunarodnom, odnosno komitetu Vijeća Evrope koji nadgleda provođenje ove konvencije, izvještaj”, istakla je Filipović-Hadžiabdić.
Namjera je, kako je istakla, i trenutno na tome rade, da se standardi iz Istanbulske konvencije pretoče u bh. zakonodavstvo, strategije, politike i protokole.
“Dakle, jako je puno urađeno, međutim mi sada radimo pregled stanja u svim oblastima koje se tiču nasilja, a to je zakonodavstvo, to je socijalna zaštita, zdravstvena zaštita. Također ćemo to uraditi i sa policijom i vidjeti šta je urađeno, šta je usklađeno, šta nije usklađeno i izdati preporuke entitetskim vladama šta je neophodno da se uradi da bi se svi ti zakoni i prakse usaglasili sa Istanbulskom konvencijom. Nažalost, RS nije učestvovala u ovom USAID-ovom programu – projektu, ali što ne znači da mi nismo u mogućnosti da napravimo analizu iz već poznatih podataka i objavljenih izvora u RS, odnosno i za RS”, ističe Filipović-Hadžiabdić.
Ona dodaje kako namjeravaju da naprave indikatore prvog, drugog i trećeg nivoa i da to usaglase i sa stručnjacima iz te oblasti, jer “moramo biti svjesni da BiH sa ovakvom i političkom i ekonomskom situacijom, kao i sa državnim budžetom, nije u istoj mogućnosti provesti određene standarde kao Francuska, Njemačka i druge bogate države zapadne Evrope, koje su također članice Vijeća Evrope”.
“Međutim, to ne znači da mi ne možemo napraviti određeni hodogram upravo kroz te indikatore i dogovoriti koja su to pitanja koja su neophodna da se riješe. To će biti indikatori prvog stepena i da imamo poznat smjer u kojem idemo. I da imamo na tom putu vidljive napretke u dostizanju najviših standarda”, poručila je Filipović-Hadžiabdić.
– Na konferenciji o smanjenju žena u mirovnim misijama –
BiH je lider kada je u pitanju realizacija rezolucije UN 1325 – Žene, mir i sigurnost.
“Ponosni smo, mada mnogima ne znači ništa UN rezolucija 1325 kao takva. Međutim, to je veoma značajna rezolucija za BiH i mi smo osma država u svijetu koja je donijela akcioni plan na zahtjev generalnog sekretara UN-a. Naša uloga je specifična. Akcione planove po pitanju rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a Žene, mir i sigurnost – donose države zapada, ali iz pozicije donatorskih država i država koje su drugačije orjentisane. Mi smo i država koja je preživjela ratne sukobe, dakle, imamo ta iskustva, ali smo i država koja također, ima svoje mirovne misije. Moram da iskažem zahvalnost sektoru odbrane i sektoru sigurnosti i ministrici odbrane Marini Pendeš i ministru sigurnosti Draganu Mektiću na podršci osobama koje učestvuju u Koordinacionom odboru na implementaciji rezolucije, jer smo učinili velike pomake i u poziciji smo usvajanja trećeg Akcionog plana za implementaciju Žene, mir i sigurnost”, istakla je Filipović-Hadžiabdić.
BiH je, kako je navela, prepoznata i na međunarodnom nivou dakle, na UN-ovom nivou gdje učestvuje 189 država.
“Tako je u UN studiju ušla kao dobar primjer radi svog pristupa od globalnog, preko regionalnog, nacionalnog do lokalnog. Jer, smo mi ovu rezoluciju spustili i na nivo lokalne zajednice. Također, smo u drugom Akcionom planu uveli ljudsku sigurnost kao jedan aspekt, jer sve više se pojam sigurnosti mijenja iz one nacionalne sigurnosti na koju smo mi navikli kao bivša socijalnistička država, pa rekli bi i druge države svijeta, ne samo socijalističke, iako je to možda ovdje bilo izražajnije, u pravcu ljudske sigurnosti i sigurnosti građana. To je svakodnevna sigurnost, od sigurnosti rasvjete, uređenog prilaza, uređenog puta, ekonomske sigurnosti, zdravstene i drugih aspekata koje smo uključili upravo u te lokalne planove”, kaže Filipović-Hadžiabdić.
U trećem Akcionom planu su obuhvaćene sve one teme koje su jako bitne, a vezane za ljudsku sigurnost i sigurnost žena kao vulnerabilne (osjetljive) grupe, a to je retradicionalizacija, odnosno kretanja koja postoje u svijetu i u BiH, od radikalizacije do onih tema koje su važne za ovo područje.
“Upravo ovih dana su to teme i u regionu, a to su vremenske nepogode, poplave, zemljotresi i ostalo. Ali, ovdje smo svjedoci da smo bili zadešeni poplavama i da je neophodno uzeti aspekt fungibilnosti žene i djece vezano za iskazivanje potrebe, odnosno posebnu zaštitu i u takvim situacijama. Mogu reći da su oba entiteta i Agencija za ravnopravnost spolova BiH izradili i određene planove vezano za aktivnosti koje se tiču upravo vremenskih nepogoda. Ja se nadam da ćemo i u narednom periodu uz pomoć ministarstava i agencija za sigurnost i odbranu imati ovakve dobre rezultate, mada moram reći da postoje određeni pokazatelji gdje smo imali poprilično povećanje žena i u mirovnim misijama i u odbrani, sada imamo tendenciju smanjivanja, ali ne samo žena nego i muškaraca”, ističe Filipović-Hadžiabdić.
Naglašava da će to biti jedna od tema 9. marta, na konferenciji koju će organizovati EUFOR sa Ministarstvom odbrane BiH i Ministarstvom sigurnosti BiH.
“Na neki način se može, ako se pravilno pristupi, i riješiti to pitanje”, poručila je Filipović-Hadžiabdić.