Snimljen dokumentarac o najdlakavijoj porodici na svijetu

Jesus “Chuy” Acevez pati od rijetkog urođenog poremećaja zbog koje mu je lice obraslo dlakama. Tridesetak članova njegove porodice također ima hipertrihozu, zbog čega su sasvim sigurno najdlakavija porodica na planeti.

Rediteljka Eva Aridjis je o njima snimila dokumentarni film pod nazivom “Chuy, čovjek-vuk”, koji će se ovog mjeseca pojaviti u kinima širom Meksika.

Eva Aridjis

Zbog dlakavog lica Acevez je još kao dijete stekao nadimak “Mali vuk”. Odrastao je u malom mjestu Loreto, na sjeverozapadu Meksika, a zbog njegovog neobičnog izgleda, društvo je izbjegavalo njegovu porodicu.

Kao 12-godišnjak je počeo da putuje od grada do grada i da radi na vašarima.

“Moj cirkuski život je počeo kada sam imao 13 godina”, kaže Jesus u filmu.

Nakon što je vlasnik cirkusa saznao da i Acevezova dva mlađa brata od tetke Lari i Deni pate od iste bolesti, ponudio je i njima posao.

“Rekao je da će nam obezbjediti stan i da će nam plaćati. Pristao sam”, kaže Acevez.

Tri brata su sa cirkusom nekoliko godina putovali po Meksiku, pozdravljali publiku i slikali se s njima. Pratila ih je Acevezova majka i uvijek su imali udobno mjesto za spavanje i dovoljno hrane. Jedini problem je bio što su ih zaključavali.

“Predstavljali su nas kao cirkusku atrakciju, pa niko nije smio da nas vidi na ulici”, kaže Jesus Acevez.

Acevez ima tri kćerke i sve su rođene s hipertrihozom

Dok je bio sasvim mali, krio se od drugih ljudi. Druga djeca u školi su mu se rugala, vukla ga za dlake na licu i vrijeđala ga, ali kako je rastao, samopouzdanje mu je jačalo. Danas ima 41 godinu i osjećanja su mu pomiješana. S jedne strane se stidi zbog svog izgleda, a s druge strane je ponosan.

Kaže da ne žali što je radio u cirkusu, jer voli da nasmijava ljude, ali priznaje da mu je bilo veoma teško kada je sa američkim cirkusom putovao po Americi. Bio je usamljen, izolovan, slabo je govorio engleski i toliko je pio da je umalo umro.

“Pio sam ogromne količine piva. Prestao sam da jedem i jetra me je ubijala… U alkoholu sam tražio spas, ali sam u stvari uništavao sebe”, prisjeća se Jesus.

Međutim, izvukao se iz depresije i nastupao u cirkusima širom svijeta. Naučio je da hoda po žici i da se penje po merdervinama s noževima umjesto prečki.

Nadao se da će zaraditi dovoljno novca da otvori prodavnicu blizu kuće u Meksiku u kojoj je živio s devojkom Viktorijom i najmlađom kćerkom Araseli. Međutim, pošto se vratio iz Velike Britanije, njihova desetogodišnja veza je okončana i danas Acevez živi u porodičnom domu u Loretu. Za život zarađuje berući pasulj.

Pošto niko nije želio da im iznajmi stan, Acevez i veći dio njegove porodice žive u dvije susjedne kuće, koje im je gradonačelnik poklonio dok je Aseves bio mali. Jednu je dobila njegova majka, a drugu Larijeva i Denijeva majka. Danas u svakoj kući stanuje desetoro ljudi.

Karla

Acevez ima tri kćerke i sve su rođene s hipertrihozom. Najstarija, Karla ima dvadeset godina. Majka ju je napustila kad je bila beba, a pošto je otac stalno bio na putu, odgajala ju je baka.

Rediteljka filma Eva Aridjis kaže da je ženama sa ovim poremećajem teže, jer društvo ne prihvata dlakave žene. Kod muškarca se dlakavost smatra odlikom muževnosti, pa oni zbog toga imaju uspjeha kod žena.

Karla je jedina u porodici koja je završila srednju školu, ali ipak ne može da nađe posao. Kada se porodila, otac djeteta ju je napustio.

Acevez je odlučio da se pobrine da svi mlađi članovi njegove porodice, rođeni sa ovim poremećajem, dobiju obrazovanje i steknu samopouzdanje kako bi našli posao koji ne podrazumjeva rad u cirkusu.

Acevezov rođak Deni je nastavio da nastupa u cirkusu, gdje je savladao akrobatske vještine na trapezu i trampolini. Drugi rođak, Eliud, planira da usavrši cirkusku tačku tako što će pustiti da mu dlake porastu i zamijeniti sjekutiće vještačkim kljovama.

Lilia

Neki članovi porodice se, međutim, bave drugim poslovima. Acevezova sestra Lilia je donedavno bila policajac u Zakatekasu, a njegov rođak Lari danas živi u San Bernardinu (Kalifornija), gdje iznajmljuje gumene dvorce i drugu opremu za zabave i rođendane.

Acevez kaže da su ga cijelog života poredili s vukom. Dešava se da ljudi zavijaju za njim kada prođe ulicom. U dokumentarnom filmu postoji scena u kojoj posjećuje zoo-vrt u prijestonici Meksika da bi se suočio sa ovom životinjom.

“I njegovo i moje lice prekriveno je dlakama i obojica smo zarobljeni – on u zoološkom vrtu, a ja u svom tijelu”, kaže Jesus Acevez i dodaje:

“Ako ništa drugo, barem se vukovi ponašaju prema meni isto kao prema drugim ljudima.”