“Što i mene, majko, nisi povela?”: Sve nesreće dječaka koji se objesio
Miroslav Dragojlović (25), otac nesretnog dječaka koji se jučer objesio u naselju Skela kod Obrenovca, poginuo je prije četiri godine u stravičnoj saobraćajnoj nesreći kod sela Ušće.
Tada je nastradao i njegov prijatelj Zoran Nikolić (35). Miroslav je upravljao motorom koji se svom silinom zakucao u “mercedes 124”, koji je u jednom trenutku usporio kako bi skrenuo u dvorište. Četvoro Miroslavljeve i dvoje Zoranove djece ostalo je tog juna 2014. bez očeva, pišu Novosti.
Miroslavljeva supruga Bajra, sva u suzama, tada se pitala kako da posle osam godina braka nastavi da živi bez muža.
– Pitala su me djeca kada će se vratiti tata iz bolnice. Kada sam im saopštila šta se dogodilo, plakali su kao da su odrasli. Znaju da mu se nešto dogodilo, ali ne razumiju da ga više nema, prenose Novosti njene riječi.
Inače, Bajri je brak sa Miroslavom bio drugi. Sa njim je dobila četvoro djece, dok je u prvom braku rodila dva sina.
Podsjetimo, subotu uveče dječak U. D. (9) zatečen je obešen u šupi u dvorištu porodične kuće. Tijelo mališana pronašao je komšija oko ponoći, poslije dvosatne potrage. Prema priči s lica mjesta, porodica vjeruje da je dječak digao ruku na sebe zbog tuge što da ga je majka ostavila.
Pokojni Miroslav i Bajra
Od bake nesretnog dečaka Sabine čule su se ove riječi:
– Kad se snaha Bajra preudala, odvela je sa sobom u Kalesije najmlađu kćerku, koja ima sedam godina, i srednju (9), bliznakinju našeg unuka. Najstarija, koja ima 10 godina, ostala je sa nama. Međutim, i nju je prije nekoliko dana odvela. Moj unuk ju je, prije nekoliko dana, kad su se čuli putem “Skajpa”, pitao: “Što i mene, majko, nisi povela? Što si me ostavila?” Obećala mu je da će ga odvesti tokom raspusta.
Sabina dalje svjedoči da je dečak plakao tog dana na njenom krilu, da ga je grlila i ljubila, pokušala da ga utješi. Ali…
– Nema više mog mezimca – u suzama je u nedjelju bio Milić Dragojlović (64), djed, a ujedno i staratelj djeteta.
– Celog dana se u subotu igrao sa djecom iz komšiluka, pravio kućicu za psa. I te večeri, kao mnogo puta do tada, rekao je baki da ide kod komšija da gleda crtani film. Često se dešavalo i da prespava kod njih. Pošto se kući nije vratio do 22 sata, otišao sam da ga potražim. Kad mi je prvi susjed rekao da nije kod njega, otišao sam do drugog. Cijeli kraj sam pretražio i sve ih digao na noge. I taman kad smo krenuli da prijavimo nestanak u policiju, komšija ga je pronašao obješenog u šupi.
Prema priči djeda Milića, mali U. D. se popeo na sto u šupi, a onda vezao kanap oko jedne grede.
– Ovoliko godina imam, ali ne pamtim da se dijete obesilo – iskren je djed Milić. – Šta je mislio, sam Bog zna. I u prodavnicu je čak otišao da kupi sebi slatkiše prije nego što je rekao babi da ide da gleda crtać kod komšija. Mada, čuo je da se neki dečko prije dvadesetak dana objesio u Obrenovcu kaišem, ali da li ga je to nagnalo na ovo, ne znam.
