Dječak iz BiH ne čuje i ne govori, roditelji ne znaju šta da rade (VIDEO)

Kako pomoći petogodišnjem glujonijemom dječaku iz Kotorskog kod Doboja da progovori? Iako postoji ustanova dječak odrasta bez adekvatne pomoći stručnjaka.

Dok roditelji tvrde da su im nadležni odbili pomoći jer nemaju novca, službe tvrde da pomoć nisu ni tražili, javlja RTRS.

Pet mu je godina ali kao gluvonijemo dijete rehabilitaciju u adekvatnoj ustanovi još nije započeo. Roditelji su zbog novca nemoćni pa posustaju i već pola godine ne vode ga ni na preglede. Јedina šansa za gluvonijemog dječaka je u Centru za rehabilitaciju sluha i govora u Banjaluci.

“Trebao bih ga četiri ili pet puta voditi u Banju Luku. Oni su meni garantovali da bi moglo to da mu pomogne”, rekao je otac dječaka Brano Pejanović.

Dva su načina da se pomogne mališanu. Svakodnevni odlazak u Banju Luku na rehabilitaciju i vaspitno obrazovni rad, što za roditelje koji žive u Kotorskom kod Doboja nije izvodivo. Nije moguć ni smještaj u hraniteljsku porodicu, jer roditelji tvrde da im te troškove niko od nadležnih ne priznaje, a otac sa platom željezničkog radnika jedva sastavi kraj s krajem za petočlanu porodicu. Tako je petogodišnjak sa velikim zdravstvenim problemom ostao bez adekvatne brige profesionalne ustanove.

“Molio bih nekoga da mi pomognem, ako može pomoći. Ne tražim pare da meni dadnu, već neka uplate onima ko će to raditi”, dodao je Pejanović.

Troškove liječenje dječaka pokriva Fond zdravstva, a smještanje u hraniteljsku porodicu trebalo bi da snosi Centar za socijalni rad Doboj. Iako otac tvrdi suprotno u centru kažu da im se roditelji nisu obraćali radi zbrinjavanja sina u hraniteljsku porodicu, niti su tražili jednokratnu novčanu pomoć za troškove prevoza prilikom odvođenja djeteta na tretmane u Banjaluku. Dječak je jedan od prijevremeno rođenih blizanaca. Ne čuje i ne govori, a slušni aparat nikada nije prihvatio. To ga, žali se očajna majka, čini nervoznim pa čak i agresivnim.

“Svi smo pokušavali da prihvati i ništa samo nogama gazi i baca. Pokvario je aparat i više ga nema”, istakla je majka Mira Pejanović.

U Centar u za rehabilitaciju sluha i govora u Banjaluci djeca se uključuju već sa tri godine, da bi se pripremili za polazak u školu. Kasno nije ni za malog Slavka, kažu stručnjaci, ali je svaki dan dragocjen , da bi sustigao svoje vršnjake.