Bogatim Arapima je BiH obećana zemlja

Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u Bosni i Hercegovini (UZOPI), iznijela je prije nekoliko dana više nego alarmantan podatak: od 2013. do danas oko 68.000 građana napustilo je BiH. Sa područja Zvornika otišlo je 2.000 porodica (6.000 lica), iz Tomislavgrada 2.000 porodica (1.500 lica), Bijeljinu je napustilo 5.500 osoba, Sanski Most 2.300 porodica (7.000 lica), Livno 500 porodica (oko 1.500 lica)….

Šta su razlozi za ovu više nego sumornu svakidašnjicu?

BiH je i danas razjedinjena, vladine strukture nefunkcionalne, ne postoji saradnja između entiteta, kantona, ekonomija propada, korupcija je sveprisutna, nezaposlenost sve veća (među mladima oko 57 posto), čitave generacije prolaze kroz obrazovni sistem s jasnom segregacijom, političari iskorištavaju etničke strahove i tenzije, pomirenje nije uspijelo: Srbi žele otcepljenje, Hrvati napuštaju zemlju, a oni koji su ostali žele svoj, treći entitet, piše srbijansko izdanje Newsweeka.

Većina stanovnika ne osjeća BiH kao svoju zemlju, 87 posto smatra kako BiH ide u pogrešnom smjeru, 77 posto mladih želi da napusti zemlju, precizni su i američki vojnoobaveštajni analitičari.

Iako je više od milion Bosanaca u dijaspori, što bi moglo da navede na zaključak da danas u ovoj bivšoj jugoslovenskoj republici živi samo onaj ko mora (pored političara kojima se to debelo isplati), novih posednika plavih pasoša  i te kako ima. Za njih je BiH obećana zemlja.

„Ima tako lijepu prirodu, obišli smo cijeli svijet, ovdje je najbolje, šta poželjeti više u životu od behara“, najčešća su obrazloženja oduševljenih pridošlica.

„Državljani iz arapskih zemalja u velikom broju kupuju vikendice, naročito na području Ilidže, kako bi mogli da dolaze u našu zemlju tokom odmora“, kaže Vedina Delki, direktorka agencije za nekretnine „Ab-dom“.

Dakle, oduševljava ih priroda u BiH i svi žele da kupe zemlju ili kuće u blizini nekog izvora vode.

„Voda je za njih život, oni uživaju ovdje“, podvlači Delki.

Sve je masovniji dolazak i poslovnih ljudi u BiH. Upravo zbog gorepomenutog oduševljenja su registrovali veliki broj firmi kako bi mogli da kupe nekretnine kao strani državljani. Korak do pasoša onda je znatno kraći.

Prema podacima Ministarstva bezbednosti BiH, Arapi dolaze u Sarajevo većinom kao turisti. Odsedaju uglavnom u hotelu „Bristol“, koji je danas u vlasništvu arapskog kapitala, a posao završavaju preko prethodno osnovanih firmi, kojih samo na imenima Kuvajćana ima 232.

Nije poznato koliko su do sada Arapi pazarili kuća i imanja, ne samo srpskih, ali se zna da ih kupuju preko domaćih posrednika Bošnjaka u Sarajevu uz najnižu cijenu. U Udruženju Demokratska inicijativa sarajevskih Srba (DIS) objašnjavaju da Arapi bezecuju velike placeve i da su im najzanimljiviji oni koji su pored vode, a da su, što se isplate tiče, krajnje korektni.

Jovo Janjić, izvršni direktor DIS, kaže da je najveći dio Ilidže (čuveno banjsko lječilište) sada u vlasništvu Arapa i Turaka. Jedno od mnogobrojnih arapskih naselja gradi se i u Popovićima u opštini Ilijaš (60 stambenih jedinica) na površini od 150 duluma (jedan dulum -deset ari), na zemlji kupljenoj od Srba koji su posle rata napustili ovo područje.

Načelnik opštine Ilijaš ne zna detalje „ni o investitorima, a ni o posrednicima koji za njihov račun odrađuju posao na domaćem tlu“, ali da za tu gradnju „postoje sve neophodne dozvole“.

Predstavnici opštine Trnovo  potpisali su ugovor sa kompanijom iz Ujedinjenih Emirata o izgradnji turističkog grada na području te lokalne zajednice. Projekat, saznaje Newsweek, predviđa izgradnju više od hiljadu stambenih jedinica, hotela i trgovačkih centara.

„Operacija Sarajevo“ se uspješno odvija i kupci sa Bliskog istoka posvetili su se srednjoj Bosni, pazareći kuće i imanja, koji prate trasu budućeg auto-puta E-73, koji treba da poveže sjever i jug zemlje, a proteže se od Budimpešte do Jadranskog mora.

Posrednici danonoćno obilaze teren jer vlasnici kofera s parama „ne žele da privlače pažnju“.

Navodni emiri i šeici pazarili su u ovoj godini više stotina hektara zemlje, a ovih dana su njihovi emisari najaktivniji u Kreševu i Kiseljaku. Ovo „navodni“ stoji iz razloga što se, kako tvrde bezbjednosne službe, rijetko kome od njih podudara fotografija u pasošu sa izgledom.

Stoga probrani domaći posrednici danonoćno obilaze teren jer vlasnici kofera s parama „ne žele više da privlače pažnju“.

Hrvati se na prodaju ne odlučuju tako lako. Analitičari u Mostaru s pažnjom prate najnovije trendove naseljavanja BiH, posebno otkad je objelodanjeno da su Arapi zainteresovani za kupovinu zemlje i na području Hercegovine, na kojoj bi proizvodili organsku hranu. „Anonimni kupac“ iz Saudijske Arabije traži „parcele minimalno od 50 do 100 duluma koje bi platio po jednu konvertibilnu markupo kvadratnom metru“. Zahtijeva ima još.

Mirko Agatić kaže da su mu za imanje Arapi davali „novca koliko kaže ili koliko želi kilograma zlata“. Agatić živi u potkozarskom selu Kozara, smješteno nedaleko od Laktaša.

Decembra 2012. ispred njegove kuće zaustavio se zeleni kombi švicarske registracije. Trojica momaka  ponudili su mu 300.000 konvertibilnih maraka.

Iako su imali hrvatske pasoše, Agatić ih je odbio, pa su platežni „Švicarci“ pokušali istu stvar kod komšije Slavka Dizdara. Kod njega su svratila petorica, ali i Dizdar im je rekao „ne“. Ispostavilo se da su „nadahnuti prirodnim ljepotama“ teren dobro prethodno osmotrili juna iste godine.