Otvorili farmu jelena: Jedu nam iz ruke

Gani Imeri, jedan od šestorice braċe, godinama je živio i radio u Austriji, a ovo neobično uzgajalište jelena podigao je prije dve godine.

Brigu o ovim životinjama vodi njegov sin Arian, koji ponosno kaže da je u međuvremenu toliko zavolio jelene da bez njihove blizine ne može zamisliti niti jedan dan, piše Anadolu Agency (AA).

“Ideja da otvori farmu ovih prelijepih životinja je mog oca Ganija koji je dugo vreme radio u Austriji. Tokom njegovog boravka u toj zemlji često je poseċivao slične farme i sve je to htio da ima i ovde. Mi radio i živimo u Vučitrnu, ali ovde, u rodnom selu, gajimo ove divne životinje. Njih nismo uzeli zbog nekog finansijskog prihoda, nego samo za naše zadovoljstvo. Na farmi imamo dvije vrste jelena: crvene i Alpske” kaže ovaj mladiċ dok kukuruzom hrani jelene koji mu jedu mu iz ruku.

U ograđenom prostoru, od desetak hektara, boravi stado koje trenutno broji oko 300 jedinki, među kojima deset odraslih mužjaka, dok ostatak čine ženke i mladunci. Uvezli su ih Njemačke i Hrvatske u nekoliko navrata.

Arian kaže kako je reč o veoma senzibilnim i druželjubivim životinjama, koje poklonjenu ljubav i pažnju uzvraćaju jednakom mjerom. Nakon dolaska, dodaje on, jeleni su na samu pojavu vlasnika bježali, dok su se u međuvremenu potpuno navikle na ljudsko prisustvo te nerijetko hranu uzimaju iz njegovih ruku.

“Na početku smo imalo mnogo problema sa njima, bježali su u planine. Sjeċam se, čekali smo ih po sat vremena da se približe samo da ih vidimo. Sada su se adaptirale, možemo da im se pribilžimo da ih hranimo i da provedemo lijepo vrijeme sa njima.”

On dodaje da im je omiljena hrana kukuruz i pšenica te da ih hrane po nekoliko puta dnevno. Kukuruz i pšenicu uglavnom nabavljuju u Vučitrnu i kasnije ga melju u seoskom mlinu.

Prema Arianu, održavanje nije skup hobi pošto je za njih hrana relativno jeftina, što nije bio slučaj sa njihovom nabavkom i prevozom.

Ovaj apsolvent arhitekture na Univerzitetu u Prištini naglašava kako su u međuvremenu ove životinje postale turistička atrakcija u Gornjoj Dumnici i da dosta ljudi dolazi na dnevnoj bazi samo da ih vide i uživaju u njihovoj ljepoti. I učenici brojnih škola organizovano dolaze u ovo planinsko selo.

“Na početku, kada smo otvorili farmu, nije imalo mnogo posjetilaca jer ljudi nisu znali da postoji ovakvo nešto. Ali sada, broj posjetilaca koji dolaze ovde raste iz dana u dan. Sada dolaze sa cijelog Kosova, iz Makedonije, Albanije. Mnogi su se raspitivali da li prodajemo jelene ili meso čija je cijena 25 eura po kilogramu. Mi ne prodajemo ni meso ni jelene. Ovo smo otvorili i čuvamo ih samo za svoju volju.”

Ovaj dvadesetotrogodišnjak kaže da su u nekoliko navrata imali problema sa vukovima i medvjedima, pošto su obližnja sela napuštena, ali da, sreċom, nijedna životinja nije stradala. Kote se, kaže, na svaki šesti mjeseci i za sada ne planiraju da ograničavaju njihov broj.

Pošto ova familija, koja broji nekoliko desetina članova i dalje žive u zajednici, a imaju građevinsku firmu i više stotina zaposlenih, stalno su zauzeti svojim poslovima, zaposlili su četiri radnika na farmi da se brinu o jelenima kojih, osim ovde, skoro da više nema na kosovskim planinama iako je bilo pokušaja da ne bude tako.