Mahirova majka reagirala na saopćenje Međunarodne škole Ilidža

Majka dječaka Mahira Rakovca, koji je nedavno izvršio samoubistvo, Alisa Mahmutović uputila je saopćen za javnost u kojem odgovara na navode iz saopćenja Međunarodne škole Ilidža kod Sarajeva.

Ona ističe da u navedenom saopćenju nema memoranduma, datuma s protokolom, potpisa odgovorne osobe i pečata.

– Odgovoram, dakle, na fantomsko saopćenje iz fantomske škole – napisala je Mahmutović.

Komentirajući iskaz prof. Zečević, kao psihologinje, Mahmutović navodi da profesorica Zečević u intervjuu tvrdi da je Mahir pokazivao simptome djeteta koje je pretrpjelo vršnjačko nasilje – to je tačno.

– Zato smo neprestano pokušavali doprijeti do njega, poslali smo ga uglednoj psihijatrici čija je specijalnost nasilje i koja danas radi na Medicinskom fakultetu u Lajpcigu. Također, prebacili smo ga iz te škole. U drugoj školi, na prvom roditeljskom sastanku, razrednica mi je tiho saopćila da se vidi jasno da je on nešto preživio, da ne može doći do njega, da je sagradio zidove, ali da je to što je on preživio sigurno nešto strašno. Samim tim što se dijete svojoj nastavnici nije dalo ni dodirnuti, koja je pokušala doći do njega, pokazati da mu je prijatelj – govori o vjerovatnom fizičkom zlostavljanju – istaknula je Mahmutović.

Ona dodaje da je od nastavnika, istina samo u aluzijama, i čula za zlostavljanje njenog djeteta, a od drugih roditelja direktno, “ali ne i to da su ga silovali i vezivali, pri tom ga udarajući, za radijator“.

Mahmutović navodi kako Uprava škole napominje da se, pored održavanja redovnih roditeljskih sastanaka, komunikacija škole generalno s roditeljima, pa tako i u ovom slučaju, obavlja i u vidu posjeta roditeljskom domu.

– Da li su redovni školski sastanci dvaput godišnje? Roditelji se međusobno ne znaju. Komunikacija je bila više neverbalna, jer je jedan razrednik bio za sve osme razrede i samo nam je dijelio spisak ocjena i vladanja, a pritom nije ni znao jezik zemlje u kojoj radi. Djeca nisu imala nikakve časove odjeljenske zajednice, na kojima bi mogla iznijeti svoje probleme – tvrdi Mahirova majka.

Ona postavlja pitanje šta se može vidjeti i o čemu razgovarati jednom godišnje na jednoj kafi od sat vremena? Koje bi se traume tu mogle objelodaniti, kad samim stručnjacima trebaju mjeseci i godine? A pri tome često ne uspiju.

– Teško je, naime, do zlostavljanih dječijih duša naročito, doprijeti čak i uz korištenje najsuvremenijih znanstvenih tehnika i spoznaja – ističe Mahmutović.

Ona postavlja pitanje „kako da moje dijete prijavi, i to meni, zlostavljanje kad su ga ucjenjivali da će nauditi njegovoj majci i ocu? Kako da to prijavi, kad su mu prijetili da će mu majku prodati u bijelo roblje? I to je prijavljeno MUP-u i Tužilaštvu, i to iz prve ruke“.

– Prijetili su mu mnogo, prijetili su mu da će mu ubiti nekog od roditelja, ali nažalost, mi smo za to saznali kasno, a Mahir se u tom strahu pretvorio u čahuru. Vaši profesori su svi odreda znali da Mahira zovu peder i peško, tako mu se javno izrugivao njegov razred, a to što profesori o tome nisu pričali ne znači da ne postoji – ističe Mahirova majka.

Ona navodi da su ga zvali su i „Karalovro jer mu je poočim vlah, a i to su profesori znali, kao što su znali da su mu majku zvali ‘kurvom'“.

– Jer da nisu, moj sin bi mi na kraju dozvolio da sa svima razgovaram o tome, a dozvolio bi to i Dubravku kada je htio otići u školu i vidjeti o čemu je riječ. Međutim, on to nikako nije dozvolio, jer me upozoravao da se ja u toj školi ponižavam, jer se vidi da nemam novca. Osim toga, vjerovao je da će, povlačeći se, srediti sve. A zašto to vama nije prijavljeno – pa valjda je svima jasno, naročito ko pogleda ugovore naših jadnih nastavnika u vašoj školi. Ne bih im bila u koži – navodi Mahmutović.

Ona pita, zašto nikad nisu pristali na Vijeće roditelja, na zajednički roditeljski sastanak?

– I na kraju, da zaštitim profesore, jer sam i sama samo profesor, koje je njihova država dovela u priliku da se bore za otužne godišnje ugovore i pritom šute na ono što bi svakog insana natjeralo na govor, neću spominjati njihova imena. Dala sam ih MUP-u i Tužilaštvu kantona Sarajevo – navela je Mahmutović.

Osvrćući se na dio saopćenja u kojem se navodi da „s obzirom da Međunarodna osnovna škola Ilidža nije imala nikakav kontakt s Mahirom niti majkom od juna 2015. godine, smatramo da uzrok ovog nemilog događaja treba tražiti na drugom mjestu“, Mahmutović ističe da „trauma ne djeluje tako kako vi zamišljate – od danas do sutra“.

– Pobjegnete s mjesta zločina i, kao rukom odneseno, zaboravite na taj isti zločin! To su pedagozi, to su psiholozi. Tako se naime sami nazivaju. A ljudska, pogotovo dječija duša, funkcionira na sasvim drukčijim principima. Ako je jednom ranite, a Mahirova je ranjavana duži vremenski period, Duša, gospodo pedagozi i stručnjaci, dječija duša tiho i neumitno iskrvari. Trauma djeluje cijeli život, inače da nije tako, Mahir bi danas bio živ, jer nauka kaže da žrtva traume živi s nerješivom dilemom, ona smatra kako ne može pobijediti što god odlučila, zato najčešće odustaje. Ne vjeruje da bilo koja osoba može zaliječiti emocionalnu traumu i da sama mora donijeti odluku hoće li propatiti sve još jednom kao dio procesa izlječenja ili će ostati u tami svoje patnje – potcrtala je Mahirova majka.

Reagiranje Međunarodne osnovne škole povodom samoubistva maloljetnika

Istaknula je da poslije Međunarodne škole Mahir više nije izlazio napolje, „bio je prestrašen i stalno je mislio da ga prate ti mladi zlostavljači iz škole, izgradio je zidove oko sebe, bio uznemiren, teško je spavao, povlačio se, bio je anksiozan, izbjegavao sve, osim druga s kojim je prošao isto nasilje“.

– A to je klasični PTSP. Dakle, to je rezultat dvogodišnjeg odgojno-obrazovnog boravka u vašoj školi. Druga važna stvar, razrednica iz nove škole potvrdila mi je odmah na drugom roditeljskom sastanku – oko Mahira su veliki zidovi i do njega je teško doći. Ja ne znam šta je preživio u prethodnoj školi, ali pretpostavljam da je bilo nešto stravično. Toliko o boravku u vašoj školi zadnje dvije godine – kaže Mahmutović.

Navodi da je u školi “Aleksa Šantić” bilo sasvim drukčije, „drugačije, ali za Mahira kasno“.

– A to što, nakon njegove smrti, niste posjetili roditelje učenika koji je bio vaš osam godina dovoljno govori. Ili ste se ipak bojali pogledati u oči majci čijem je djetetu put u smrt trasiran u vašoj školi? I na kraju, Mahir je, kako rekoste, bio osam godina vaš učenik. Ali, gdje ste bar na njegovoj dženazi – zaključuje Mahirova majka u saopćenju kojim reagira na navode Međunarodne osonovne škole Ilidža.